Pohapsiće celo selo zbog Dedejića
Dragovoljići –- Gotovo jedan vek ne prestaju problemi žitelja sela Dragovoljića udaljenog od Nikšića desetak kilometara.U vremenu Austrougarske vlasti 1918. godine, streljano je više od 80 stanovnika sela Dragovoljića i Lukova, zbog ubistva austrijskog oficira Franja Ferjančića.
Nakon oslobođenja i najnovijih demokratskih promena u Crnoj Gori malo se promenio odnos aktuelne vlasti prema žiteljima ovog sela u kojem je, po poslednjem popisu, većinsko stanovništvo srpsko. Tako se izjašnjava većina stanovnika koji su 21. septembra 2008. godine, blokadom seoskog puta, sprečili prolazak Miraša Dedejića kroz selo, u nameri da otpočne izgradnju takozvane crnogorske crkve.U danima kada se navršilo 90 godina od stradanja žitelja Dragovoljića,policija je uhapsila gotovo celo selo.Oko 70 žitelja je privedeno.Uhapšeno je i desetak žena koje su navodno jajima gađale pripadnike specijalnepolicije, zbog čega im je suđeno u Nikšiću, kada su im izrečene novčane kazne od 500 evra za bacanjejaja na policiju.
Put koji prolazi kroz imanja oko 500 žitelja nadomak grada, uoči oktobarskih lokanih izbora, trebalo jerekonstruisati, ali ništa od toga.U međuvremenu je pao sneg i zavejao sva obećanja čelnih ljudi opštine.Ni sneg nisu očistili u Dragovoljićima. Meštani su sakupili oko 300 evra.Tim novcem očišćen je put od glavne saobraćajnice kojiod Nikšića vodi do centra sela.
Oktobarske izbore u Nišiću izgubila je lokana vlast DPS i SDP, kao i na svim prethodnim izborima. Međutim, put je ostao zavejan baš tamo gde se većina stanovništva na poslednjem popisu izjasnila da su Srbi.
– Znamo naše korene još od doba Nemanjića koji podigoše crkvu Svetog Spasa u Dragovoljićima.Freske na zidovima hrama svedoče o vremenu podizanja bogomolje i freskopisanja.Bilo je to vreme kada su Nemanjići podizali hramove u Crnoj Gori i Srbiji. U Morači, Žiči, Rači…Bio je to period 12. veka, kada je podignuta i crkva Svetog Spasa u našem selu – kaže u razgovoru za „Politiku” Jovo Knežević,član odbora za izgradnju parohijskog doma i obnovu crkve Svetog Spasa.
–Smeta im što smo Srbi i što ne hajemo za DPS i njihove namesnike. Ne tražimo ništa što nam ne pripada.Svojim novcem smo obnovili hram i podigli parohijski dom uz pomoć naših sugrađana, ali i onih koji ne žive u Dragovoljićima.Desetine mladih je kršteno u obnovljenom hramu,meštani su se okrenuli svojoj crkvi i precima – kaže Knežević.
Milivoje Dendić, potpredsednik odbora mesne zajednice, kaže da nijedno od obećanja lokalne vlasti nije ispunjeno.
– Zašto, to oni samo znaju.Obećanja i priče lokane vlasti ne mogu promeniti naša opredeljenja. Naši preci su bili Srbi, sledimo put predaka –kaže naš sagovornik.
Uoči lokanih izbora ni udarne rupe nisu hteli da zakrpe, ali su pokušali da poprave put ka Risjem dolu, gde hoće da grade Dedejićevu crkvu.
– E neće moći – tvrdi Dendić.
– Taj put vodi preko srpskih imanja. Moraće da uhapse celo selo da bi im to uspelo.Više od 300 potpisa meštana koji se protive izgradnji takozvane crnogorske crkve nalazi se kod predsednika i premijera Crne Gore – kaže Dendić, dodajući da verski objekat u selu hoće da grade oni koji ne žive u tom selu.
R. Vukićević
-----------------------------------------------------------
Peške do grada
–Kada nema organizovanog prevoza u prepodnevnim satima, od 8 do 12 časova, moram peške do grada –kaže osamdesetogodišnja Olga Mišović, koja je sa desetak žena iz Dragovoljića 21. septembra 2008.godine uhapšena zbog osnovane sumnje da je pripadnike MUP-a Crne Gore gađala jajima i sprečavala u vršenju dužnosti.
--------------------------------------------------------------------
Precrtavanje
Školsko svedočanstvo Naoda Vukovića iz Merulje, Srez Šavnički, učenika četvrtog razreda osnovne škole u Novakovićima, od 10. jula 1945. godine, pokazuje kako su odmah posle Drugog svetskog rata, nove vlasti preimenovali srpsku decu u – Crnogorce. Naod Vuković, profesor srpskog jezika i književnik koji živi u Nikšiću, može potvrditi verodostojnost ovog dokumenta o ,,pokrštavanju” Srba u Crnogorce.
Tehnologija je bila vrlo jednostavna: u rubrici narodnost, ako si se iskazao da si srpske, oni su to jednostavno precrtali i napisali – crnogorske.
Iz svedočanstva se jasno vidi da su deca učila srpski jezik, koji je danas preimenovan u crnogorski, po istom modelu koji su komunističke vlasti koristile 1945. godine.
J. B. Markuš
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


