Petak, 24.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Herbert fon Karajan nije imao običaj da duže priča

Herbert fon Karajan nije imao običaj da duže priča
Фото Вукица Микача

Biserka Cvejić, nekad jedna od najboljih operskih pevačica na svetu, zakoračila je, krajem prošle godine, u četvrto životno doba, ali ne prestaje da radi. Mladim talentovanim pevačima vrata njene kuće – uvek su otvorena!

Rođena je 5. novembra 1923. u Krilu kod Splita. Muzičku akademiju završila je 1950. u Beogradu, a direktor Opere – Oskar Danon odmah joj je ponudio stalni angažman. U Beč je otišla 1961. na poziv Herberta fon Karajana i tamo ostala 17 godina kao vodeći mecosopran.

U međuvremenu je bila stalni gost Metropoliten opere u Njujorku, a po pozivu je pevala u Milanu, Minhenu, Berlinu, Tokiju, Barseloni, Moskvi, Londonu, Buenos Ajresu... Sa scene je otišla 1978. u 55. godini života da bi, pre svega, u Srbiji bila uz supruga, a prihvatila je i poziv akademije u Beogradu i Novom Sadu da bude pedagog.

Njen najčuveniji učenik je Željko Lučić (46), koji je pre 25 godina bio otpravnik vozova u Zrenjaninu, a sad je najbolji bariton na svetu.

Živi sama u Beogradu. Bila je u braku s pokojnim dr Dušanom Cvejićem, laringologom i fonijatrom, a svedok njihove velike ljubavi je i zajednička knjiga „Umetnost pevanja”.

Kad ste propevali?

Moji roditelji su se 1925, s troje dece, odselili iz Dalmacije u okolinu Liježa. Otac je bio rudar, a majka domaćica. Rasla sam uz dalmatinske pesme i francuske šansone, koje sam, kao devojčica, pevala po ulicama, a i u crkvi. Orguljaš je pokušao da mi obezbedi stipendiju, ali moj otac na to nije pristao zbog predrasuda o pevačicama.

Od kad ste školovali glas?

Od 1946, kad sam došla u Beograd. Prethodno su u Belgiju došli članovi hora „Ivo Lola Ribar”, a s njima i operski pevač Miroslav Čangalović. Kad sam ih čula kazala sam sebi: „Moram da se vratim u svoju zemlju.” I došla sam, ali bez dobrog znanja srpskog jezika. Ipak, kao pevač u „Loli” položila sam prijemni ispit na akademiji, a tu me, kao svoje dete, prihvatio profesor Josip Rijavec.

A kad ste našli svog čoveka?

Na akademiji. Dušan Cvejić je studirao medicinu, ali i muziku. Bio je vrlo dobar tenor. Često smo učili zajedno, pa je profesor, ponekad, pitao mene gde je Duško i obrnuto. Tako su nas proglasili za „ljubavni par”, pa mi je Duško jednog dana rekao: „Pa kad je već tako hajde da probamo...” I ta „proba” je trajala sve do njegove smrti 1998.

Šta je od vas tražio Danon...

Ono što i od sebe. Stalno dokazivanje. Bio je veliki radnik, odličan direktor i vešt menadžer. Mi smo sa njim obišli veliki deo Evrope. I to uz najbolje kritike, stalne pohvale, pa često i ovacije pred najzahtevnijom publikom.

... šta Karajan...

U Bečku operu nisu mogli da me prime dok me ne vidi i ne čuje Karajan. Tražio je da mu otpevam ulogu Eboli iz opere „Don Karlos”, koja je jedna od najtežih za mecosopran. Ali, ni sa mnom, ni s bilo kim nije imao običaj da duže priča. Kontaktirao je s nama, uglavnom, preko asistenta. Bio je jedan od najvećih umetnika na svetu.

... a šta vaš Dušan?

Nije mogao da me prati u Beč zbog svog posla. Bio je profesor na Medicinskom fakultetu. Tada smo živeli odvojeno: on u Beogradu, a ja u Beču, uz česta viđenja kad god smo za to imali priliku, pa čak i kad sam putovala po svetu. Moja putovanja Duško je povezivao sa svojom naukom. Uvek je, u tim gradovima, išao kod najboljih lekara u svojoj struci da se usavršava.

Kome ste se divili?

Mi smo ovde imali jedan izuzetan mecosopran – Melaniju Bugarinović. Takav glas nikad više nisam čula! Bila je „masniji”, dublji mecosopran, a ja lirski, svetliji. U poređenju sa svetskim mecosopranima bila sam, ipak, posebna, što dokazuju moja česta gostovanja na najvećim scenama sveta.

Šta posebno pamtite?

Kad sam imala prvu premijeru u Metropolitenu u Njujorku, nisam znala da je trebalo da se javim našoj ambasadi zbog nekih događanja posle predstave. Tu moju greška ispravila je Zinka Kunc. U svom stanu je pripremila večeru za petnaestak ljudi – u moje ime!

Čime se ponosite?

Pre svega što sam od male Biserke, siromašne Dalmatinke, postala ovo što jesam. Ponosim se i svojim učenicima. Posebno onima koji su pevala u Metropolitenu. To su: Milena Kitić, Svetlana Serdar i, najveći od svih njih, Željko Lučić. A imam i moju Irenu Zarić, pa Nikolu Kitanovskog... Svi oni su moje velike ljubavi.

Da li vam se neko van scene i udvarao?

Kako da ne. Kao što mi se događalo da mi se neko i dopadne, kao simpatija. Dalje nisam išla, a i da jesam, ne bih vam to kazala (smeje se). Uvek je žena ta koja daje prolaz. Ona otvara tu mogućnost, a ne muškarac.

Kad ste našli Željka ?

U njega sam se „zaljubila” kad sam ga prvi put čula. To je bilo pre 25 godina kod profesorke Doroteje Spasić u Muzičkoj školi „Josip Slavenski” u Beogradu. Pažljivo sam ga slušala, a onda sam kazala profesorki: „Ja ovog baritona moram da imam!”

Kakav je on čovek?

Kao, uglavnom, većina velikih umetnika i zadovoljnih ljudi. Ima divnu porodicu: suprugu Gordanu i sinove Strahinju (21) i Aleksandra (18). Žive u Frankfurtu. To je grad koji ima najbolje avionske veze sa celim svetom, a on često putuje. Pre našeg sureta sanjao je da peva u Las Vegasu kao Tom Džons, ali sam ga ubedila da je njegov glas božji dar!

-----------------------------------------------------------

Koreli bolji od Dominga i Pavarotija

Koga izdvajate od pevača sa kojima ste delili scenu?

Doživljavala sam, često, ogromna uzbuđenja kad sam bila na sceni sa najvećim pevačima na sveta. Veoma lepo sam pevala i družila se s Renatom Tebaldi. Ali nikad nisam ni pomislila da sam po mogućnostima njima uz rame. Nisam prepotentna. Za mene je najveći bio tenor Franko Koreli. Da je on živ Plasido Domingo i Lučano Pavaroti bi, po vrednosti, bili ispod njega.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.