Stide se što su čobani, a plata 56.000 dinara
Pavlovci su selo pored kojeg ne protiče nijedna reka. Ali, imaju toliko krava da se može reći da imaju reku mleka. Ispod su Fruške gore. Najmanje je selo rumske opštine. U selu ima 150 kuća u kojima živi četiri stotine ljudi. Kad ih je bilo stotinu više pre pola veka, za svakog žitelja bila je po jedna krava. Danas je upola manje. Loše državne mere i nemanje čobana smanjiše broj muzara. Jedino se ne menja pašnja, kako se hvale, lekovitih trava, zbog čega je mleko od njihovih krava najbolje.
Sretoh na pašnjaku Bobana i Željka, dva seoska čobana, podbočeni na štapove i posmatraju krdo goveda dok pase. Vole da divane, što rekli Sremci. O svemu i svačemu. Razumeju se u sve poslove. I u politiku. Ali, kad im pomenuh da ih slikam i pišem za novine, udariše nazad...
– Nikako! Ta, mene je sramota da budem u novinama. Posebno u „Politici”! To je naš najčuveniji list. I sad treba da me brukate kako čuvam krave. Ta, mani se ti toga – odmahne rukom i krene na drugi kraj pašnjaka Željko.
– Nisam ni ja da se piše o meni. Željko je u pravu. Mi pošteno čuvamo krave ovde u Pavlovcima. Ja izdržavam ženu i četvoro dece od toga. Ali, znate, nije lepo da se u piše kako sam čobanin... – podrža kolegu Boban, ali se ne ljuti ako se njihovo čobanovanje nađe na stranama novina. Rekoše: „Mi ti ništa nismo kazali, a ti piši što si naumio.”
Kazaše da imaju mesečno svaki po hiljadu dinara od svake krave koju teraju na pašnjak u šest ujutro, a uveče u šest vraćaju kući. Svaki ima po sat, naizmenično, u toku dana za ručak. Toga dana na pašnjaku izbrojah 56 krava. Možda nekog drugog dana ima koja više ili manje.
Zoran Stefanović, vlasnik primernog imanja i najvećeg broja muzara u Pavlovcima, o tome kaže:
„Ovi naši čobani zarađuju ko ministri i stalno nam povećavaju cenu čuvanja i rada na njivi. Proletos došli kod mene i kažu da je cena skočila sa 800 na 1.000 dinara po kravi. Ja to prenesem ostalim
vlasnicima i svi negoduju. Čobani ne popuštaju. Vele sve poskupelo, a i slavni teniser Novak Đoković došao u naše selo da gradi kuću. Kad smo im rekli da to što je Đoković došao u Pavlovce nema nikakve veze sa čobanskom cenom, oni nam ’ladno odgovoriše da ima. Vi ćete da prodajete mleko, sir i ostalo njegovim prijateljima po znatno višoj ceni, a mi da radimo po starom. E, nećemo! Čobana nema. Ne možeš da ga nađeš. Nigde. Popustimo. Al’ tu nije kraj. U selu nema nikoga ko će da radi na njivi.
Treba hranu za stoku sa njive doneti. Čobani nam se ponude i traže 500 dinara na sat. To je skoro tri puta skuplje neko lane. Šta opet, nego da im damo. Nema ko drugi. Zarade, bogami, nekad dnevno četiri-pet hiljada. A vama vele kako ih je sramota što rade u našem selu. Ako je tako neki idu u neku privatnu firmu pa nek rade za tri puta manju platu.”
Poslednjih pet-šest godina sve češće pretežno poslovni ljudi iz Beograda i Novog Sada u Pavlovcima kupuju prazne stare kuće koje ili renoviraju ili sruše pa grade nove, da bi ovde uživali u tišini, čistom vazduhu i zdravoj okolini. Jedan od takvih je i slavni teniser
Novak Đoković koji je na obali Pavlovačkog jezera kupio plac i tu, kako meštani vele, gradi porodičnu kuću.
Pre te navale poslovnih ljudi u Pavlovcima se mogla kupiti dobro očuvana stara kuća za najviše tri hiljade evra, danas takva dostiže desetostruku cenu. Ali, uskoro neće biti kuća za prodaju, pa će Pavlovčani prodavati njive blizu sela kao placeve, Biće ar njive, tako vele pavlovački paori, ko sad stara kuća. Ako je tako, čobani imaju lepih izgleda da opet podignu cenu. I da ih, verovatno, opet bude sramota.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


