Španović: Biću najbolja na svetu
Od našeg specijalnog izveštača
London – Kada Jusein Bolt izgubi trku i ostane bez zlatne medalje onda je to globalna tragedija i ceo svet saoseća s njim, a kada Ivana Španović ostane bez zlatnog odličja, bez desete uzastopne medalje na velikim takmičenjima, onda to pogađa uglavnom samo nas u Srbiji. Najviše, naravno, nju, trenera Gorana Obradovića, sve koji učestvuju u njenom šampionskom putu i sve koji je poznaju.
Ipak, tu i tamo, čuje se glas razuma.
Majkl Džonson, jedan od najvećih atletičara svih vremena, u komentaru za Bi-Bi-Si osvrnuo se i na rasplet u skoku udalj u ženskoj konkurenciji rekavši da je neoprostivo to što u 21. veku atletičari na Svetskom prvenstvu imaju papirne brojeve koji određuju ko će osvojiti medalje.
To nam je preneo Goran Obradović, trener Ivane Španović, koja je zauzela četvrto mesto skokom od 6,96 metara pošto je žiri odbio žalbu na merenje njenog skoka u poslednjoj seriji, koji su i zvaničnici, tačnije članovi žirija, ocenili kao „pobednički”.
Pod tim utiskom Ivana Španović je po povratku s Olimpijskog stadiona u hotel napisala na Instagramu „1. Nepravda; 2. Iz Srbije sam”, zatim je postavila crno-belu fotografiju i napisala „Boja slike oslikava kako se osećam, a neba ono što osećam. Takmičenje je gotovo, ali moja rešenost da budem najbolja na svetu je samo jača”.
– Ta njena reakcija bila je sasvim logična pošto je odbijena naša žalba. I ja sam se osećao užasno. Sve to mi je jako teško palo – rekao je Goran Obradović i objasnio:
– Mogli ste i vi da vidite da rukovodstvo takmičenja i žiri koji odlučuje o žalbama ima sasvim drugačije aršine kada se žale mali i kada se žale veliki. To je lako objasniti. Žiri koji je rešio našu žalbu odbivši je, nije ni pogledao snimak sa merenja, već samo televizijski snimak koji daje premalo informacija i koji ne može biti krunski dokaz za donošenje odluke. Ja sam kao trener gledao snimke u sobi za merenje i video da zaista ne može da se kaže gde počinje taj neznatan trag u pesku i od čega je nastao.
Priča o malima i velikima u svetu atletike time se ne završava.
– Mnogo je primera za različita ponašanja prema jednima i drugima na ovom šampionatu. Kada Britanka na 800 m (prim. Lindzi Šarp) zbog sopstvene greške ne uđe u finale, onda žiri usvaja žalbu reprezentacije Velike Britanije i vraća je u finale. Slično je bilo u „slučaju Makvala” kada je, jer je reč o velikom trkaču za kojeg su se zalagali mnogi uglednici, za njega organizovana posebna trka da bi se plasirao u polufinale. Zašto onda nisu na isti s rešili i našu žalbu zbog pada Milana Ristića na 110 m prepone posle sudara sa Šubeknovim? Zašto Ristić nije dobio sopstvenu trku kao Makvala i kao deveti ušao u jednu polufinalnu trku – nabraja Goran Obradović zaista sumnjive odluke na 16. prvenstvu sveta u Londonu.
Jasno je da bi usvajanje žalbe Milana Ristića da ga je Sergej Šubenkov udario značilo diskvalifikaciju branioca titule prvaka sveta pa je to pokriveno formulacijom da na 100 m prepone često dolazi do kontakata, ali da ovaj nije uticao na dalji nastavak trke. To što je Ristić uleteo u preponu i stao nije ih uzbudilo, uostalom Šubenkov je stigao do cilja...
– To je ta razlika između velikih i malih, a jedino što me raduje kada je u pitanju naša sudbina jeste to što će ovo biti poslednji veliki peh jednog velikog atletičara u skoku udalj jer se iduće godine u skoku udalj i troskoku neće nositi papirni brojevi na leđima. Skakači motkom ih već ne nose, a skakači uvis ne nose brojeve na leđima jer mogu da isprovociraju pad letvice – rekao je na kraju Goran Obradović.
I Ivana Španović je velika atletičarka, ali na drugoj strani bile su Britni Ris, sada četvorostruka prvakinja sveta, i Tijana Bartoleta, koja ima dve šampionske titule i bez olimpijskih, a obe su Amerikanke...
Pravila su jasna, problem je merenje
Ivana Španović je prema opštoj oceni izvela najduži skok takmičenja, sigurno dobrano preko sedam metara, a žalba je uložena kada je merilac dužine presudio da je skok bio dug samo 6,91 metar.
„Svaki skok će biti izmeren neposredno posle svakog ispravnog skoka ili posle neposredne usmene žalbe po članu 146.5. Svi skokovi će biti mereni od najbližeg otiska ostavljenog na doskočištu koji napravi bilo koji deo tela, ili bilo šta što se nalazi na telu u trenutku kada ostavi otisak” navedeno je iz atletskih pravila u obrazloženju odluke apelacionog žirija kojom je odbijena žalba naše atletske reprezentacije da je poslednji skok Ivane Španović bio (mnogo) duži od 6,91 m, odnosno da nije dobro izmeren.
Papirni startni broj pričvršćen zihernadlama koji je naša reprezentativka imala na leđima zalepršao se pri doskoku i odvojio od njenog tela i svaki gledalac koji je njen doskok posmatrao iz pravog ugla mogao je da vidi da broj dodiruje pesak daleko iza njenog tela. Snaga tog dodira, dubina otiska i tačka dodira ostali su nepoznanica i za gledaoce na Olimpijskom stadionu i za televizijske gledaoce, a na žalost i za merioca rezultata.
Zihernadla nije bila ziher
Dan posle, pažljivim pregledanjem snimaka skokova Ivane Španović, dostupnih na internetu, uočeno je da se startni broj prvi put zalepršao prilikom drugog skoka, kojim je Španovićeva do treće serije bila u vođstvu.
Pri doskoku broj joj je bio zalepljen uz telo, odnosno majicu, ali kada je počela da ustaje iz peska oslobođeni donji desni kraj startnog broja je zelepršao... Zihernadla nije bila ziher.
– To nije bilo opasno. Problem je nastao tek kad se pocepao i srednji donji držač, jer ja zbog sigurnosti dole uvek stavim tri tržača, dva gore i još jedan u sredini. Ovog puta ni to nije bilo dovoljno. Na ranijim takmičenjima mogao sam da popravim taj broj ako bi bilo potrebno, kao što sam činio na Evropskom prvenstvu u Beogradskoj areni, ali ovde smo bili fizički odvojeni reklamama i pet metara prostora između nas. Nisam mogao da joj priđem i da to vidim, a nisam ni mogao da verujem da to može da se desi. Na žalost, ovog puta se to desilo...
Zadatak u šestom pokušaju – bez kalkulacija
– Bio sam vrlo zadovoljan početnim skokovima, naročito drugim od 6,96, jer sam verovao da Ivana može da skoči, preko 7,10 m. Međutim vremenski uslovi na stadionu su se menjali kako je vreme odmicalo. Bilo je sve hladnije i hladnije i vetar je menjao pravac. U prva dva skoka vetar joj je duvao u grudi, pa u leđa, pa opet u grudi, bilo je svega i to je njoj zadavalo dosta problema. Ona mi je to i sama rekla. U petoj seriji bio je prestup, ali i opet nedovoljno dugačak skok i onda sam joj dao zadatak da skoči taj šesti skok bez kalkulacija, što je i učinila i napravila u svakom pogledu najbolji skok na celom takmičenju. Ali, evo, na žalost zbog pravila i načina merenja to nam je zlato uskraćeno i prvi put posle deset uzastopnih takmičenja Ivana se vraća kući bez medalje – rekao je trener naše najbolje atletičarke.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


