Lekari i javni govor – nekad i sad
Lekar i književnik dr Laza K. Lazarević, odvažno se u svom eseju u „Srpskim novinama” od 10. oktobra 1879. godine pobunio protiv nadrilekara i njihovih lekova, zalažući se za javni govor. Kao nastavak te borbe može se smatrati objavljivanje knjige dr Milana Jovanovića Batuta „Nadrilekari kako globe i varaju narod”.
Drugi primer sjajnog javnog govora jeste vapaj dr Batuta u časopisu „Zdravlje” 1910. napisom „Dajte Srbiji više lekara”. Borio se za osnivanje Medicinskog fakulteta u Beogradu više decenija, delom i zbog nametnutih ratova, a osnovni razlog bilo je neraspoloženje lekarske elite da dozvoli upliv nove školovane mladeži da izuči da leči narod jer će, smatrali su, brojnijim kadrom oni izgubiti primat i osiromašiti.
Današnji primer potrebe za javnim govorom nas u belim mantilima, jeste pobuna protiv zatiranja onog najsvetlijeg u lekarskoj profesiji – humanosti.
U Srpskom lekarskom društvu već dve godine lekari umetnici i humanisti rade u obnovljenoj Sekciji za umetnost, kulturu i humanost pod geslom „Budimo bolji od sebe”. Humanitarni koncerti, izložbe, knjige, napisi, izvajane skulpture naših čuvenih lekara i mnogo toga još o tome rečito govore. Ali ne. Ponavlja se situacija iz 1910. i potreba za napisom poput onog dr Batuta. Nekakav predlog izmena Statuta SLD o kojem treba da se izjasni skupština 14. decembra potcrtava mogućnost ponovljenih mandata – reč „doživotni” su preinačili da se Vlasi ne dosete.
Liči na Trojanskog konja, samo se iskreno nadam da neće prevariti lekare delegate iz Srbije. Niti brisanje imena naše sekcije kao osnove rada lekarstva iz zakletve na humanost, jer se nigde u dokumentu Statuta, ni sekcija, ni reč humanost ne pominje. Postoji skraćeno, da se opet Vlasi ne dosete, kroz ovaj ponuđeni tekst – Klub umetnika, koji nikako nije ovo što lekari umetnici rade. Ako pojedinci smatraju da u medicini nema mesta za humanost, moraju to javno i da kažu.
Pitam da li su Srbiji potrebni humani lekari okupljeni u SLD koji je osnovan 1872. kad su većina beogradskih lekara osnivača bili stranci. Ili je potrebna družina doživotnih rukovodilaca koji će raditi po svom ličnom ophođenju, a kome se od hiljada članova lekara iz Srbije ne sviđa može slobodno da istupi. Mislim da su se malo zaigrali, kako mi pišu kolege.
Dan održavanja skupštine zameniće istog 14. decembra ali „Noć knjige”. Sekcija tome daje svoj doprinos. Sprovodi od početka 2018. akciju „Knjigom u bolnice” a biblioteke su već dobile brojne zdravstvene ustanove. Banja Kanjiža, Institut za onkologiju Vojvodine, Opšte bolnice u Vranju, Loznici, Valjevu, Kraljevu. Boru, Zaječaru, Požarevcu, Čačku i Kruševcu, Institut Niška banja, Dnevna bolnica Klinike za psihijatriju KBC „Dr Dragiša Mišović” gde je radio naš omiljeni lekar Vladeta Jerotić kao i Specijalna bolnica za rehabilitaciju u Ivanjici.
U ovom velikom poduhvatu pomažu nam naše najveće biblioteke, a u korak sa nama za svaku bolnicu ide Udruženje „Adligat” koje redovno pokloni po 100 knjiga. U Srbiji ima još puno mesta koja čekaju bolničke biblioteke, zato ćemo požuriti, a lekare Srbije molimo da se na skupštini javno izjasne da je u našoj medicini još osnov humanost, koju ne možemo brisati i po sopstvenom nahođenju zaobići. Na to se nema pravo! Niti iko ima pravo da bude u takvom udruženju na funkciji doživotno, a predlog je da to budu redom... Koristićemo pravo delegata na diskusiju.
Dr Slavica Žižić Borjanović, sekretar sekcije
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


