Univerzitetski propisi i pravna (ne)sigurnost
Najorganizovanija forma akademske zajednice, u liku univerziteta, trebalo bi da znači da se pred nama nalazi kreativan stvaralac pravnih propisa i istovremeno vešt tumač u procesu njihove primene. Vekovno iskustvo regulisanja akademskih odnosa očekivani je garant poštovanja osnovnih postulata na kojima se temelji savremena pravna država. A da biste mogli poštovati pravno pravilo, pretpostavka je da ste pošteni prilikom pretposlednje i poslednje faze procesa primene prava, što među brucošima prava predstavlja ispitni aksiom. Istina, reč je o oborivoj pretpostavci, jer je poštenje izraz različitog doživljaja etičke osnove u strukturi pravne norme.
I tako se stiže do iskonskog izvora nenamernih ili zlonamernih kreacija univerzitetskih pravnih pravila, a onda i do njihove neretko nepravilne primene. Pravo se može razumevati i kao način za formulisanje međuljudskih odnosa, ali i kao poligon za igru, pa i za poigravanje ljudima i njihovim sudbinama. Time je pravo arena za borbu različitih interesa, koja može eskalirati u incidentne slučajeve neopravdanog nanošenja zla drugome. Pitanju „zašto” odgovor je nepotreban, kao što ni zlo najčešće nema dopustiv osnov.
Primer zakulisnog zamešateljstva i napora kažnjavanja uspešne profesorke matematike zato što se usudila da tri puta bude majka poražavajuća je slika doživljaja pravnih propisa od strane univerzitetskih kolega. Setih se da sam na svom fakultetu nekoliko godina vodio borbu za priznavanje koleginicama porodiljama prava da im se finansira učešće u internom naučno-istraživačkom projektu. Rezultat te borbe je uspešan, kao što će, nadam se, kulturološko razumevanje prava dovesti uspešnu profesorku matematike do redovne profesure.
Dr Srđan Đorđević,
redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


