Petak, 10.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Kulturno nasleđe kao potencijal

Kulturno nasleđe kao potencijal
Будимпешта (Фото Пиксабеј)

Priobalja reka s bogatim kulturnim nasleđem gradova duž njihovog toka najčešće su sa statusom zaštićenih lokaliteta, a neretko i s dodeljenim statusom lokaliteta pod zaštitom Uneska. Neki od takvih lokaliteta su „Priobalje Sene i Pariz”, „Priobalje Dunava sa zamkom na Budimu”, „Gornja središna zona reke Rajne”. Srbija poseduje značajno nasleđe u priobalju Dunava, koje se svakako može posmatrati i kao jedinstvena celina duga više od 200 kilometara, počevši od tvrđave u Baču, Petrovaradinu, Beogradu, Smederevu, Ramu, Golupcu, pa sve do tvrđave Fetislam na Dunavu.

Dobar komparativni primer za dobijanje statusa zaštićene ambijentalne celine je priobalje gornjeg središnjeg toka Rajne, gde se nalazi veliki broj spomenika kulture baš poput našeg priobalja Dunava, koji su upravo i bili razlog za dobijanje statusa nasleđa pod zaštitom Uneska.

U slučaju uspostavljanja zaštite priobalja Dunava kroz Srbiju, posebno uvažavajući činjenicu da Dunav od izvora do ušća u Crno more u svom toku povezuje deset država, turistička ponuda Srbije na taj način bi bila ozvaničena, a turisti bi mogli da uživaju u prirodi, ali pre svega u bogatom nasleđu starih utvrđenih gradova duž pomenutog toka. Današnji odnos prema uspostavljanju odnosa prema potencijalima gradova na takvim rutama svakako je usmeren ka omogućavanju maksimalnog užitka za turiste, kojima se tokom obilaska, koji neretko traje više dana, mora obezbediti adekvatna infrastruktura, što podrazumeva brz i efikasan transport, smeštajne kapacitete, ali i minimum uslova, kao što su javni toaleti.

O kakvim je potrebama i mogućnostima za intervencije reč može se zaključiti na primeru lokaliteta pod zaštitom Uneska „Priobalje Dunava i zamak na Budimu”, na kojem je, u skladu s upravo navedenim potrebama, lanac hotela „Hilton” dobio mogućnost za izgradnju hotela upravo usred lokaliteta svetske baštine i u neposrednom okruženju velikog broja zaštićenih objekata iz različitih perioda mađarske istorije. Kad je reč o odnosu ambijenta i nove arhitekture na primeru Budima, primetno je da je dogradnjom dominikanskog manastira, uz pažljivi izbor boja, uklapanja nagiba krovnih površina i otvora, nova fizička struktura adekvatno interpolirana uz pre svega dobijanje mogućnosti za funkcionalno unapređenje zone, u ovom slučaju sa uslugama i smeštajnim kapacitetima koji su povećali, a ne umanjili atraktivnost lokaliteta pod zaštitom Uneska.

Pored smeštajnih kapaciteta, drugi, svakako ne manje značajan problem, u zonama zaštite jeste kako prevesti turiste do zaštićenih lokaliteta i nazad, posebno kada su lokaliteti na uzvišenjima, poput niza gradova u priobalju Rajne. Ovaj problem u savremenoj urbanističkoj i zaštitarskoj praksi često se rešava postavljanjem sistema žičanog vazdušnog prevoza sa gondolama. Primer jednog takvog uspešno realizovanog sistema jeste Koblenc, grad koji je postavio žičaru u zoni Uneskove svetske baštine, pre svega sa ciljem olakšavanja transporta turistima koji putuju Rajnom, a žele da posete tvrđavu u Koblencu, uz istovremeno smanjenje zagađenja vazduha od autobusa, kojima su se turisti pre izgradnje žičare prevozili do lokaliteta.

Da bi Srbija dobila svoju celinu u priobalju Dunava pod zaštitom Uneska, svakako je potrebno pokrenuti inicijativu, uz izradu potrebne dokumentacije, koja bi nesumnjivo doprinela promociji Srbije i njenog kulturnog nasleđa. Do proglašenja priobalja zaštićenom zonom sa statusom pod svetskom zaštitom, svaka izgradnja u zaštićenim zonama mora proći urbanističke i zaštitarske protokole, koje u Srbiji najčešće ne prate specijalizovane studije koje mogu pokazati njihove benefite pre ulaska u proces planiranja i izgradnje. Obaveznost izrade pratećih studija kao sastavnih delova urbanističko planske dokumentacije, mora se naći u Zakonu o planiranju i izgradnji, i to ne kao opcija, već kao potreba, pre svega da bi se izbegao svaki eventualni konflikt, nastao zbog nedovoljnog sagledavanja potreba i savremenih rešenja, i to kako od strane stručne, tako i od strane laičke, građanske javnosti.

Komparativni primeri možda mogu biti napadani kao loši pristupi, ali ako ih prate pozitivni pokazatelji tokom perioda njihove eksploatacije, onda takve primere svakako treba primenjivati u daljoj praksi. Navedene primere iz ovog teksta prati statistika sa više od 15 miliona putnika prevezenih gondolom u Koblencu, ili više od 100 međunarodnih konferencija godišnje u hotelu „Hilton”, s oko 80 odsto njegove prosečne popunjenosti na godišnjem nivou. Značajno je napomenuti i da je razvojni projekat „Put kulture – Tvrđave na Dunavu” pokrenulo 2010. godine Ministarstvo kulture Republike Srbije i da se realizacija mera tehničke zaštite (rekonstrukcija Golubačke tvrđave) kao dela tog projekta dešava upravo danas, što nam daje nadu da postajemo uređeno društvo, u kojem kvalitetni projekti nastavljaju da se realizuju, bez obzira na to ko je u situaciji da ih u određenom trenutku promoviše.

Treba li žabe gutati? Svakako. I prvo najveću.

Arhitekta i urbanista

 

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista

Komentari8
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Svetislav
U celom tekstu koji je po meni genijalan, našli ste stranu reč...verovatno da imate "benefit" da vas neko pohvali za tako uspešnu kritiku. Zamislite firmu u Srbiji koja bi se zvala „Dajrekt medija”... pravo ime za srpsku firmu. Pa turisti su danas većinom penzioneri. Ako bi brodovi sa turistima pristajali sa strane TC Ušća , kako bi ih do Kalemegdana i Knez Mihajlove dovozili... stepenicama??? Eh da je više ovakvih autora koji napišu tekstove u kojem ima i pozitivnih i negativnih strana, bilo bi nam svima bolje a POLITICI posebno, al nešto ne vidim da se ovaj autor često pojavljuje, verovatno ga niko i ne plaća da piše, već nam besplatno pruži zadovoljstvo da pročitamo ovako dobar tekst, na temu o kojoj danas piše i priča svako, samo ne onaj ko i treba to da radi kao ovaj autor koji se potpisao imenom i prezimenom, i ostavio da ga prozivaju oni koji i ne razumeju šta je zaista i hteo da kaže !
Ana
Svetislave u pravu ste, ali plan za Gondolu koliko se može videti preko interneta je početnu stanicu predvideo kod TC Ušće, pa turisti moraju da pešače od obale do stanice.što je besmisleno. Mislim da autor teksta koji je svakako za pohvalu i nije hteo da kaže da treba bukvalno ugraditi slučaj Koblenc, već upravo suprotno da je neko morao u Studiji o kojoj priča a koja nije uradjena da sagleda sve. I turizam i zaštitu i saobraćaj. Što očigledno nije slučaj sa ovim planom. Autor plana je predednik Udruženja Arhitekata Srbije arhitekta Igor Marić pa bi trebalo njega piitati,šta je zapravo hteo sa planom i na osnovu čega je napravio rešenje ?
Betty Boop
Benefit ima jednu srpsku reci koja se zove KORIST. Zasto se putnici ne bi stepenicama popeli do tvrdjave?
Resavska
Arhitekta koji se jos razume i u istoriju umetnosti, turizam i zna ekonomsku analizu ? Ili "strucnjak" sa misljenjem po narudzbini ? Da bi se razumelo sta covek prica trebalo bi da svoje teze potkrepi i video analizom jer pominje priobalje nekoliko reka. Da li je reljefno uporedivo? Da li tko ima smisla porediti arhitektnosna resenja? Inace Beogradska tvrdjava nije reljefno uporediva sa predelima koje autor pominje. Tvrdjava u Budimu ima zicaru? dajte da vidimo kako to izgleda; Koliko turista Dunavom obidje Budim i Pestu godisnje (skoro devet miliona) i koliko ih stigne rekom? a koliko turista stize recnim putem u Srbiju? Ili koliko ce ih stici? Ono sto mi posebno ide na zivce kao Beogradjanki jeste agresija kojom se namecu resenja i to od ljudi koji o turizmu tako malo znaju, a mnogo o tome pricaju; Ove arhitekte daju prednost klimavim resenjima za razvoj turizma ali preskacuci stanovnike i njihovo misljenje. Urbano nasilje ! Bec je isto Dunavski grad pa nema gondolu.
Stanko
Асоцијација на жабе је вероватно ауторов омаж Ђинђићу, за којег претпостављам да сматра да би се сложио са изградњом у заштићеним зонама, јер је он пре свега био човек компромиса. Једина разлика између Зорана и ових сада, је што би Зоран тражио савет струке, и то оне која је за компромис, али који гради са познавањем материје, попут аутора овог текста. Текст је одличан, али је План за Гондолу јако лош. Ко је погледао План само је узалудно трошио време за преглед тог документа тражећи у њему оправдане разлоге за постављање почетне станице гондоле код Тржног Центра Ушће.
арх. Митар Митровић
Прочитао сам текст врло добро, овај, као и онај од пре две-три године, истог аутора где се исто овако, изокола, аболира Београд на води, још инвазивнији пројекат од жичаре. Нема, истина сувислих закључака али између редова се стидљиво помаља суштина. Последња реченица ми је некако посебно битна и да се тумачити на разне начине. Гутање највеће жабе? На шта се то односи заправо? На Тврђаву? Па ако ту пробијемо лед све остало му дође далеко лакше и баналније, дакле може да се бургија без икакве задршке? Нисам против уплива модерних надградњи у само месо градитељске баштине , баш напротив, и слажем се такође да се уз пажљив пројектантски приступ и изражен сензибилитет према месту и наслеђу може унапредити постојеће али управо из тих разлога се противим јер све наведено изостаје. Где је конкурс, где су аутори, археолошка истраживања, пројекат, ставови стручних и одговорних... заправо и чули смо их али брзо су игнорисани. Чује се само унисоно наклапање политичара лошим изгворима уз неизбежно дискредитовање струке, а богами и лаичке јавности, све по принципу "ко је против није за напредак" и наравно обавезно помињање Ајфеловог торња као рецепта за сигуран успех.

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.