Subota, 27.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Blede sećanja na ilegalnu štampariju CK

Blede sećanja na ilegalnu štampariju CK
С лева надесно: Слободан Јовић, Дана Максимовић и Бранко Ђоновић (Фото: лична архива)

Od 1. avgusta 1941. do 31. avgusta 1943. u kući Branka i Dane Maksimović na Banjičkom vencu broj 18 radila je ilegalna štamparija CK KPJ. Organizator i rukovodilac štamparije bio je Svetozar Vukmanović Tempo, a u štampariji su radili dr Milo Bošković, asistent na Veterinarskom fakultetu, Zaga Jovanović, studentkinja medicine, Slobodan Jović, slovoslagač, Branko Đonović, tipomašinista, i Ljubica Đonović, domaćica štamparije. Kad je procenjeno da je bezbednost dr Boškovića ugrožena, odlučeno je početkom jula 1942. da otputuje u Zagreb, odakle je trebalo da ide u Vrhovni štab. Nažalost, uhapsila ga je ustaška policija. Dve godine je proveo u Staroj Gradiški i Jasenovcu, gde je ubijen u prvoj polovini 1944.

Od maja 1943. u štampariji su radili samo Jović i Đonović. Iz bezbednosnih razloga, štamparija na Banjičkom vencu zatvorena je avgusta 1943. godine, da bi nastavila rad u oktobru iste godine u Krajinskoj ulici 36 na Vračaru, u kući Milutina i Ratke Blagojević. Kada je štamparija otkrivena, Jović i Đonović su, da ne bi pali Nemcima u ruke, 28. jula 1944. izvršili samoubistvo. Posle rata, 1946, Đonović i Jović su proglašeni za narodne heroje, a dr Bošković 1953. godine.

Od 1950. do 2000. u kući na Banjičkom vencu radio je Muzej ilegalnih štamparija, 1956. snimljen je film „Potraga”, a četvrta epizoda serije „Otpisanih” (1975) posvećena je ovoj štampariji. Tri ulice u Beogradu nosile su imena heroja iz štamparije CK. Muzej je 2000. godine iseljen sa Banjičkog venca, iako je kuća u kojoj se nalazio od 17. maja 1965. bila pod zaštitom Republičkog zavoda za zaštitu spomenika. Već 19 godina Muzej grada i gradske vlasti nisu pronašli novi prostor u kojem bi bili izloženi eksponati iz ilegalne štamparije. Grafička preduzeća koja su nosila imena Jovića i Đonovića su ugašena.

Na Groblju oslobodilaca Beograda, od 17. juna 1954. pohranjeni su posmrtni ostaci Jovića i Đonovića. Na velikom kamenom postolju bio je njihov spomenik, koji je uklonjen i postavljena je samo pločica, a spomen-ploču sa kuće Milutina Blagojevića, u koju je štamparija izmeštena sa Banjičkog venca, porodica Blagojević je sa spoljnog zida izmestila u hodnik porodične kuće zbog skrnavljenja koje su počinila nepoznata lica.

Bilo bi interesantno čuti šta o ovome misle Subnor Srbije, Beograda i Vračara. Komisija grada Beograda preimenovala je, između ostalih, i ulicu koja je nosila ime Branka Đonovića. Još postoje ulica Slobodana Jovića i dr Boškovića. Doduše, u Ulici dr Boškovića u Jajincima ni na jednoj kući nema table s njegovim imenom.

Svetozar Bucalović,
Beograd 

Komentari15
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Jovan Milanovic
Prema nekim izvorima dr Boskovica je u Jasenovcu ubio Dinko Sakic.
Лидија
Од ово шесторо њих четворо су били Црногорци. Они су победили и знају то да користе.
Bosa S
Ako se ne moze napraviti muzej, moze se staviti spomen ploca.
Саша Микић
@Игор Г. Ако мислите да су партизани сви били комунисти онда се грдно варате. По оснивању партизанских јединица и јесу, али након четири године рата су у јединицама чланови партије били у великој мањини у односу а остале борце. А ментални склоп народу нису баш могли много да промене, јер како иначе објашњавате да су на изборима 1920. године комунисти добили толико гласова. Да ли су после Првог светског рата баш сви Срби постали преко ноћи комунисти?
Леон Давидович
@ Иgor G Патриотизам се у доба Југославије бар у школству више ценио него данас. Истина је само да је религију замењивала идеологија. Што се патриотизма тиче у школи је све било присутно од епске јуначке поезије , косовских јунака , вођа устанка и твораца нове Србије Карађорђа и Милоша и бројних јунака из тог времена, улице су носиле имена војвода из Првог светског рата итд. Патриотизам су рушили они са паролама како за идеале гину будале, разне пацифистичке књиге итд.
Леон Давидович
@ Igor G. Недић је тражио од официра који су избегли заробљавање да ступе у квислиншке снаге или да се пријаве за одлазак у логоре. То је лепо на суђењу објаснио мајор Славољум Врањешевић. Целог рата ЈВуО вршила је мобилизацију јер су имали мобилизацијске спискове у својим рукама. Дакле мобилизација коју је вршио НОП није никаква посебност јер су то други радили целог рата. Међутим истина је да су многи Срби масовно се добровољно јављали у партизане. Постоји фотографија како отац доводи сина у партизане и бројна сведочанства. Међутим свакако да је вршена и мобилитација и да је било и неправди. Један официр иначе по нацији Словенац причао је како су једној породици у Земуну мобилисали 6 синова и нико није преживео рат свих шест је погинуло. Док је год био жив он је са тугом причао о тој неправди и трагедији. Иначе било је случајева да су и деца других народа са простора Србије добровољно отишли у партизане и описана је од сведока догађаја и погибија те деце.
Prikaži još odgovora
Vule
Nažalost verovatno zbog dodvoravanja Nemcima i Reakcionarima...

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.