Petak, 10.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Bajden protiv Kine – zov neoimperijalizma

SAD planiraju da u tehnološki razvoj u narednih pet godina investiraju 250 milijardi dolara. Bitka se vodi oko toga ko će kontrolisati infrastrukturu za informacione tehnologije u čijem središtu su AI (veštačka inteligencija), 5G mreža i poluprovodnici
Bajden protiv Kine – zov neoimperijalizma
(EPA-EFE/JEROME FAVRE)

Nekadašnji predsednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp je pokušao klasičnim metodama da spreči tehnološki i ekonomski uspon Kine uz zastrašivanja, kontrolu izvoza, uvođenje raznih taksa na uvoz robe i usluga iz Kine. To nije mnogo pomoglo. Četiri republikanca (Dž. Riš i drugi) su jasno uočili problem, pa su pokušali u julu 2020.  zakonom o agresivnoj industrijskoj politici da usmere Trampa ka korekciji njegovog kursa, uz  oslonac  na stara i nova savezništva. Međutim, već je bilo kasno.

Bajdenova administracija je u pripremi svog zakona spremno prihvatila  ideje četvorice republikanaca. Sukob sa Kinom ona sada rešava iz dva pravca – korišćenjem Trampovih mera, ali i agresivnim merama u podršci tehnološkom razvoju. Stari i novi predlozi i nacrti zakona objedinjeni su u krovnom zakonu pod nazivom „ Zakon o inovacijama i konkurentnosti SAD”, koji  ima 2.400 stranica. Usvojen je u Senatu 8. 6. 2021. i  kao takav poslat Donjem domu  SAD.  Ključni deo tog krovnog zakona čini  Zakon o strateškoj konkurenciji. U setu tih zakona ništa nije prepušteno slučaju. Pokrivene su sve oblasti tehnološkog i ekonomskog razvoja. Kao u nekom velikom ratnom pohodu pokrenuti su protiv Kine svi rodovi vojske, na zemlji, moru i u vazduhu. Uz to, animirani su svi saveznici na Zapadu.

Pogonsko gorivo za obračun SAD sa Kinom ima složenu pozadinu. Neosporno je da se jednim delom radi o Tukididovoj zamci – strahu od ekonomskog uspeha Kine i gubitku privilegije da SAD pišu pravila svetskog poretka. Uz to, bez satanizacije Kine i stvaranja „loših momaka” od nje, SAD ne bi mogle da pokrenu i homogenizuju naciju za kolosalni poduhvat sprečavanja gubitka statusa vodeće velike sile. Tu je i „sputnjik moment” od 1957. kada je SSSR bacio rukavicu SAD u osvajanju svemira. Time ne samo da se ujedinjuju obe političke stranke u borbi protiv Kine, već se skreće pažnja sa niza drugih veoma izraženih problema (velike socijalne nejednakosti, rasni problem i sl.).

Da bi se u celini realizovali navedeni zakoni planirano je da se u tehnološki razvoj u narednih pet godina investira 250 milijardi dolara. Bitka se vodi oko toga ko će kontrolisati infrastrukturu za informacione tehnologije u čijem središtu su AI (veštačka inteligencija), 5G mreža i poluprovodnici. Najviše pažnje poklonjeno je identifikovanju kritičnih tehnologija. Za SAD su manji problemi u  novim tehnologijama u kojima su u prednosti, kao što su dizajniranje  poluprovodnika,  operativni sistemi, laserske tehnologije, biotehnologija, učeće mašine, nanotehnologije, skladištenje podataka i sl. Stvarni problemi su u onim tehnologijama u kojima Kina  ima primat, kao što su  proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora,  AI i 5G tehnologije, neke svemirske tehnologije,  kvantno računarstvo,  proizvodnja dronova,  digitalno plaćanje, finansijski inženjering.

U borbi protiv Kine ipak je težište stavljeno na tri ključne oblasti.  Prvo, u jednom od zakona poseban naglasak je stavljen na proizvodnju poluprovodnika i čipova, budući da su oni neophodne tehnološke komponente u proizvodnji i u svim sofisticiranim proizvodima i uslugama. Od navedenih  250 milijardi za tehnološki razvoj, 52 milijarde dolara se odnose na proizvodnju poluprovodnika. Drugo, strateški program razvoja Kine kroz projekat „Pojas  put” ili kroz „Digitalni put svile”, najpre izbegavan u javnosti SAD, sada je dobio važno mesto u obuzdavanju geopolitičkog uticaja Kine u svetu.  Pošto SAD nemaju dovoljnu snagu da same pokrenu i da finansiraju strategiju globalnog obuzdavanja Kine, one su uspele na samitu G7 u Engleskoj da izdejstvuju pristanak tih zemalja da pokrenu projekat „Izgradimo bolji svet” i  da u narednim godinama angažuju 100 milijardi dolara za investicije u manje razvijenim  državama.

Najviše glavobolje sa Kinom SAD imaju u Indo-pacifičkom regionu. Problem je u tome  što mnoge zemlje u tom regionu polažu jednako pravo korišćenja u južnom i istočnom kineskom moru. U Zakonu o strateškoj konkurenciji najmanje 30 puta je sa raznih strana tretiran eksplozivni problem odnosa SAD  i Kine u ovom regionu. Najveći sukob SAD i Kine u Indo-pacifičkom regionu su u vezi sa sudbinom Tajvana. Zbog specijalne istorije Tajvana, Kina se obavezala da neće na silu integrisati to ostrvo u svoj prostor. Sa druge strane, SAD su ekonomski pomagale razvoj Tajvana, uz podsticanje razvoja višepartijskog sistema. Međutim, osnovni problem  je u tome što je Tajvan najuspešniji u svetu u proizvodnji poluprovodnika. „Tajvanska korporacija za proizvodnju poluprovodnika” ima vrlo sofisticiranu proizvodnju. U SAD 90 odsto uvoza poluprovodnika otpada na uvoz sa Tajvana. I Kina se oslanja na uvoz iz ove zemlje. Ritam tehnološkog uspona SAD i Kine u značajnoj meri zavise od Tajvana.

U multipolarnom svetu koji karakteriše istovremeno velika tehnološka zavisnost, ali i sukobljenost interesa, SAD  neće biti lako da osiguraju podršku za svoj sukob sa Kinom. Sa knedlom u grlu Bajden je morao da ustukne pred odlučnošću Nemačke da završi „Severni tok 2”, jer mu je Nemačka potrebna u drugim geopolitičkim planovima. Koliku će tek knedlu da proguta kada ne bude uspeo da pokida tehnološku povezanost ekonomija EU i Kine i koliku će cenu morati da plati u vidu još većeg trgovinskog deficita SAD sa EU da bi tehnološki odvojio EU i Kinu.

SAD raspolažu značajnim instrumentima koje mogu da koriste kako bi ubacile klipove u točkove kineske ekonomije. Kina svakako nije bez svojih instrumenata  protiv SAD, ali su oni za sada značajno manji. Pošto globalizacija kao što kaže Pol Krugman ( „Njujork tajms”, 13.6. 2021) ne ide u prilog SAD, sasvim je izvesno da su SAD odlučne da poprave svoj relativni položaj u raspodeli globalne ekonomske i političke moći na račun Kine, a time i svih ostalih. I da pokušaju da uživaju na lovorikama jedine nekadašnje imperijalne sile. Međutim to ne može proći bez ozbiljnih lomova i trajnih posledica po ceo svet.

Dr ekonomskih nauka

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista

Komentari14
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Djole Petrović
Izuzetan tekst, pun novih, korisnih informacija.
Dragan
Proffa, ja sam napustio Srbiju 2017 godine i trajno se preselio u Šangaj. S obzirom da nikad nisi bio u Kini, bilo bi lepo da kineski narod, za početak, ne vređa. Kina ima komunizam koji je mešavina samoupravnog i polukapitalizma. Lične slobode su velike. Nedavno su dozvolili i troje dece. To je izuzetno organizovani i humano društvo. Oni koji žele da rade u zapadnim firmama oni su sebe osudili na ropstvo. Teško je to našima objasniti. Kina je zemlja sa dva sistema. Ostajem u Kini sa porodicom.
Djekna
Ako je iko bio protiv Kine to je bio Tramp. Cak je i Covid 19 nazivao (i naziva) "Kineski virus". Sve moguce blokade im je uveo, zabranio Huawei, uveo ogromne takse na uvezenu robu iz Kine,...
Леон Давидович
@ Profa А шта је кога брига за Кином ? Да ли је тамо добро или није кога то треба бити брига сем народа који живи у Кини ? Најбољи одговор је дао Черчил када су му рекли да ће у Југославији можда доћи комунисти на власт . Рекао је Меклејну шта га брига њих двојива тамо неће живети.Кина је пријатељска земља и не чини нам никакву штету за разлику од Америке која нам је учинила највеће зло.Дакле за нас је битно како се ко према нама односи , а не његова унутрашња политика и живот његових грађана.
Proffa
Vidim, svi su nagrnuli u Kinu.. reke izbeglica, kolone migranata, med i mleko, svila i kadifa !!!

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.