Tajne nadrealno dugog trajanja
Dok Novak Đoković uporno nastavlja da niže pobede, ceo svet ima priliku da uči o tajnama nadrealno dugog trajanja na vrhu. Nisu one lako vidljive. Kada je sam pokušavao da ih objasni, često nije shvatan ozbiljno, a još češće njegove izjave nisu bile razumljive najširem krugu navijača, naviklih na najjednostavniji, uvek isti sportski jezik.
Tako su kraj mnogih prošli i Đokovićevi komentari o mentalnom aspektu sportskih priprema, neposredno posle ekspresne pobede protiv Andreja Rubljova (6:3, 6:2), kojom je u Torinu deveti put obezbedio učešće u polufinalu završnog godišnjeg ATP turnira najbolje osmorice sveta:
– I posle svih ovih godina i dalje drhti ruka, znoji se dlan, javljaju se grčevi u stomaku. Ljudi smo, imamo emocije, to ne može da se izbegne, ali ono što može da se kontroliše jeste kako upravljati tim emocijama. Ja sada znam da je sve to prolazno i da zavisi od okruženja. Iskustvo puno pomaže, ali i mentalni rad. Malo se priča o tome, ljudi se pridržavaju floskula „budi jak, treniraj jako”. Ja sam više za to da radiš pametno, a pre svega da razumeš samog sebe.
Neverovatni niz rezultata sve više ućutkuje one koji su ismevali Đokovićeve pokušaje najrazličitijih vrsta da uskladi oko sebe i u sebi sve što mu je potrebno. U tom mozaiku uspeha, sastavljenom od hiljadu detalja, povremeno i ključni ljudi oko njega progovore, dokazujući uvek iznova da je u naizgled jednostavnom činu prebacivanja loptice svaki od njih neophodni deo istog tima. Sve češće čujemo Marjana Vajdu i njegove očinske stavove, a poslednjih godina i Gorana Ivaniševića bez dlake na jeziku, s oštrim komentarima kojih niko nije pošteđen.
Došlo je vreme da deo tajni otkrije i Ulises Badio (43), član tima od maja 2017, pristigao u vreme najveće krize rezultata i saradnje sa štabom. Po blagorodnom izgledu i ponašanju, uvek s osmehom, argentinski fizioterapeut italijanskog porekla podseća na Vajdu i vrlo dobro se uklapa sa svima u štabu. Ovog februara je prošao najteži test u Melburnu, kada je Novak s ozbiljnom povredom trbušnog mišića u trećem kolu stigao do devete titule, na teško objašnjiv način.
Mnoge će iznenaditi koliko pažnje jedan fizioterapeut posvećuje duhovnom i mentalnom aspektu, baš kao i sportista kojem je posvećen:
– Počeo sam da radim za ATP u Rimu 2011/12, gde sam se redovno sretao s Novakom. Uvek sam imao visoke ciljeve i sanjao da sarađujem s najboljim. Zbog toga sam odbijao mnoge ponude do 2017, kada me je pozvao da mu pomognem zbog problema s laktom. Došao sam u periodu kada je bio bez štaba. Pošto smo nas dvojica bili sami, uspostavili smo jaku vezu i dobro se upoznali. To je bilo veoma važno. Odgovornost u radu s teniserom kao što je Đoković je 200 odsto, jer takav sportista je kao „ferari”, u svakom trenutku možete da ga oštetite. Morate da poznajete njegovu anatomiju i svoju profesiju, kao što on poznaje svoje telo. Bilo je važno što sam imao široko iskustvo, pa i na alternativnom i holističkom nivou, studirajući kinesku medicinu dugi niz godina.
Tako je ostvarena i duhovna bliskost:
– Pored holističkog pristupa, on ima veoma specifičnu životnu priču, baš kao i ja. Ne znam da li nas je to zbližilo, ali nam je pomoglo da imamo veoma posebnu svakodnevnu osetljivost i širinu pristupa kada donosimo odluke. Ujedinjujemo rad na telu i duhu, ne toliko na nivou religije, jer svako ima svoju. Obojica smo duhovno usmereni i spremni da meditiramo i učimo. Zajedno provodimo dosta vremena u tišini i često radimo bez reči.
Angažovanje fizioterapeuta je celodnevno, ne samo Ulisesovim „magičnim rukama”, kako ih je Đoković više puta nazvao:
– Ne mogu da provedem četiri sata lečeći ga, a zatim da ga vidim tek pre meča. Moram da ga pratim u svakom trenutku, čak i kada sedi da vidim kakvo mu je držanje, ili da znam koliko je vode popio, ili koliko je pojeo. Ili da li je dugo razgovarao s nekim preko telefona, jer svaki detalj može da ga promeni. Istraživanja pokazuju da i prilikom izlaska sportiste na teren ljudi koji ga hrabre stvaraju stres i utiču na tenziju mišića, što može da dovede i do povreda. Zato radimo na mentalnom nivou, da bude stalno svestan svoga tela i da brine o njemu.
Badio veruje da Đokovićeva vrhunska forma može još dugo da traje:
– On je krajnje neobična osoba, vanzemaljac... Gleda na svaki detalj, veoma je osetljiv i nikad nije zadovoljan. Zato je šampion. Radio sam s njim stvari koje nikada nisam mogao s drugima. Pre neki dan Zlatan Ibrahimović mu je ispričao kako je najbolje igrao fudbal sa 35 godina. Uveče, dok smo radili, rekao sam Novaku: „Da li shvataš da tvoja sledeća godina može da bude najbolja?” Važno je da zna da još ima mnogo godina pred sobom, barem četiri ili pet na najvišem nivou.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


