Ostao samo „Greben”
Jedini naš ledolomac koji je „preživeo” sve privatizacije preduzeća jer se, srećom, nalazi u vlasništvu „Elektroprivrede Srbije” jeste „Greben”. Njegov zadatak je da brani Hidroelektranu „Đerdap” od leda. Radi to vrlo uspešno već godinama, a ovih dana je, kao i svakog decembra, već obavio probnu vožnju kako bi bio spreman za eventualna zamrzavanja reke.
– Ledolomac „Greben” proizveden je 1966. godine u brodogradilištu u Apatinu kao tegljač i uz finansijsko učešće EPS-a, za potrebe rečnog brodarstva „Krajina” iz Prahova. Svake godine od 25. decembra do 1. marta on je na raspolaganju HE „Đerdap 1” radi odbrane od leda na potezu od ušća Nere u Dunav ka Beogradu i dalje po potrebi. Na potezu od ušća Nere do HE „Đerdap 2” svoju obavezu odbrane od leda ima rumunski partner – kažu u „Elektroprivredi Srbije” i ističu da je u njihovom vlasništvu od 2016. godine. Od tada je modernizovan kako bi bio maksimalno spreman da obavi svoj zadatak, tako da mu je za razbijanje leda ojačan pramac i korito. Dužina „Grebena” je 49,8 metara, širina je 8,36 metara i ima gaz 1,9 metara, što ga čini izuzetno efikasnim i u plićim vodama.
– „Greben” je težak 400 tona, ima snagu 1.620 kilovata ili 2.200 konjskih snaga. Osim kao ledolomac, on služi i kao tegljač, pa može da povuče sedam plovila s teretom do 9.000 tona. Pored toga, koristi se i za druge potrebe HE „Đerdap 1” i „Đerdap 2”, tako što se uz bok veže radna platforma i obavljaju poslovi. Zapremina rezervoara mu je 120 tona i uz dobru snabdevenost posade namirnicama može ostati na vodi i do mesec dana. Posadu, inače, čini šest članova i kapetan plovila – objašnjavaju u „Elektroprivredi”.
„Greben” može da seče led debljine i do 70 centimetara, a smrznuti čepovi seku se po posebnom režimu usitnjavanjem ledenih gomila. Koliko nam znači i za šta je sve sposoban ovaj tegljač i posada na njemu, pokazala je zima 2017. godine kada je više od mesec dana Dunav bio okovan ledom. Tada su se za samo nekoliko dana zaledili Sava i Dunav jer se temperatura spuštala i do minus 20.
Obe reke su se pretvorile u nepregledno more leda, pa su se zamrznute ploče slagale jedna na drugu i nastajali čepovi. „Greben” je bio angažovan da seče debele ledene naslage. A za savladavanje samo jednog kilometra ponekada je bilo potrebno i po nekoliko sati. Ledu se uvek prilazi uzvodno, kako objašnjavaju iskusni rečni vukovi, jer u suprotnom može se desiti da razbijeni led dođe za ledolomcem i napravi problem.
Da nam se ne bi ponovila 2017. i 2012. godina, potrebno je da „Greben” što pre dobije „brata” pa da koliko-toliko mirni dočekujemo buduće zime na rekama.

Borba s ledenom stihijom 31 dan
Te 2017. godine najviše problema je i bilo upravo kod Beograda. Tu se spojio led sa Save i onaj koji je Dunavom stigao iz pravca Novog Sada. Napravila se svojevrsna brana i pretila da delimično zaustavi tok reke, zbog čega je „Greben” ovde imao i najviše posla.
Borba s ledenom stihijom na Dunavu do Pupinovog mosta i na Savi do Šapca trajala je 31 dan. Za to vreme „Greben” je prevalio više od 3.000 kilometara. Poređenja radi, to je razdaljina približna onoj između Beograda i Lisabona.
Подели ову вест




Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.