Sreda, 09.07.2025. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
POGLEDI

Kako Nemačka uređuje Balkan

Na tajnom sastanku ministra spoljnih poslova Austrougarske grofa Gluhovskog, sa ministrom finansija budućim anektorom Bosne Benjaminom fon Kalajem, bivšim ministrom finansija baronom fon Cvidinekom, šefom odseka u MIP-u fon Horovicom i konzulom baronom Šmukerom, u bečkom dvorcu Šenbrun 17. novembra 1896. godine, usvojen je plan za sprovođenje poverljive operacije „Početak jedne energične austrougarske intervencije u Albaniji”

Sve što, diplomatskom ofanzivom u ime EU, sada preduzima Nemačka za sređivanje situacije na Balkanu, uz solidarnost slabije Francuske, podseća na interese Austrougarske i tadašnje Nemačke. Na planu svođenja Srbije na mali „pašaluk” na rubu Turske imperije, koju su podržavali u zajedničkoj podeli Balkana.

Na tajnom sastanku ministra spoljnih poslova Austrougarske grofa Gluhovskog sa ministrom finansija budućim anektorom Bosne Benjaminom fon Kalajem, bivšim ministrom finansija baronom fon Cvidinekom, šefom odseka u MIP-u fon Horovicom i konzulom baronom Šmukerom, u bečkom dvorcu Šenbrun 17. novembra 1896. godine, usvojen je plan za sprovođenje poverljive operacije „Početak jedne energične austrougarske intervencije u Albaniji”. Konstatovano je da je, pošto se bliži kraj Osmanskog carstva i njegovo rasparčavanje, ključni interes Austrougarske da pod njenom kontrolom ostane tzv. albanski prostor. To znači da se onemogući Rusiji da, preko Bugarske, Srbije ili Crne Gore, ima bilo kakav uticaj u ovom delu Balkanskog poluostrva. Zato treba, tajnim akcijama i potkupljivanjem albanskih vođa, pojedinaca i plemena, formirati nezavisnu albansku kneževinu pod austrijskim protektoratom.

U tajnom Memorandumu o Albaniji definisane su i granice te veštačke tvorevine: na severu – Crna Gora i Srbija, na zapadu – Jadransko more, na jugu – Pervez, Janjina, Đirokastra i Kastorija, na istoku – Kastorija, Monastir (danas Bitolj), Ohrid, Vranje, Priština i Novi Pazar. Time je utvrđen plan o velikoj Albaniji, koji današnji Albanci još neprekidno sanjaju. U Austriji je tada teza o latentnom stvaranju „Velike Srbije” poslužila kao razlog za borbu protiv nacionalnih pokreta Slovena i protiv srpske i jugoslovenske države krajem 19. i početkom 20. veka.

Dakle, teritoriju koja je dotle pripadala Srbiji i Kneževini Crnoj Gori i koja je obuhvatala Kosovo i Metohiju, ali i Staru Srbiju do Soluna (buduću Makedoniju), a zapadnim delom Grčkoj, trebalo je tajnim subverzivnim akcijama i međunarodnom diplomatskom ofanzivom oduzeti i poveriti rasutim i nejedinstvenim albanskim tradicionalnim familijskim zajednicama stvaranjem nove kneževine (buduće države) Albanije pod austrijskim protektoratom. Bez obzira na to što su Srbi sa ovih područja,  uz pomoć vojnika albanskog Skenderbega srpskog porekla, izvojevali velike pobede nad turskom vojskom i oslobodile ova područja. A da se Srbiji, koja je tek na Berlinskom kongresu 1878. godine priznata kao nezavisna država, zauvek onemogući izlazak na bilo koje more u Balkanskom regionu (Jadransko, Egejsko ili Crno more).

Austrougarska tajna ofanziva se efikasno sprovodila kroz tadašnje diplomatske kanale i potkupljivanjem i naoružavanjem šiptarskih  ekstremnih grupa, koje bi na terenu ratovale protiv  vlasti dveju kneževina Srbije i Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve. Taj plan je Austrougarska, uz pomoć bratske Nemačke i nezainteresovanih zapadnih zemalja Britanije i Francuske, uspela da ostvari. Nemačka je kasnije, posredno ili direktno ratovala na Balkanu (uz pomoć kraljeva nemačkog porekla na čelu Rumunije, Bugarske i Grčke) i uspela da očuva samostalnost novostvorene veštačke države – Albanije. Srpskom narodu i crkvi su oduzete teritorije, rudna i zemljišna bogatstva, luke i izlazi na more, delovi Metohije sa Prizrenom, crkve i crkveni posedi širom Kosova i Stare Srbije. Dakle, beba je stvorena takoreći veštačkom oplodnjom i zato je treba trajno, pa i danas ljuljati. Tako je otimanje srpskih teritorija otpočelo, a nastavilo se uz nemačku podršku Rumuniji i Bugarskoj, pa i Turskoj protiv Srbije, u Drugom balkanskom ratu, kasnije u Prvom svetskom ratu, a kroz fašističku SS Skenderbeg brigadu i u Drugom svetskom ratu.

Čini se da je u pozadini i današnjih pokušaja zapadnih zemalja, pre svega Nemačke, da Srbiju razdele i omoguće odvajanje  njenih delova za albanske separatiste na tlu Srbije, Severne Makedonije i Grčke. Koliko je samoproglašena veštačka albanska tvorevina tzv. Kosovo važna pokazala je 1999. od SB UN neodobrena intervencija (sada NATO) i 84 dana bombardovanja Srbije, u kojoj je ubijeno preko 2000 srpskih građana od kojih čak 84 dece.

Dakle akcija na otimanju srpske Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija se nastavlja, uz prećutnu podršku  EU, pa čak i tradicionalnog srpskog saveznika – Francuske. To je suština tzv. francusko-nemačkog predloga za rešavanje situacije na KiM – primoravanje Srbije da prizna nezavisnost pobunjene albanske populacije iz autonomne pokrajine na srpskoj svetoj zemlji Kosovu i Metohiji, kao uslov za bilo kakvu saradnju ili evropski put Srbije.

Zamislimo situaciju da se stanovništvo bivše Prusije ili Lužički Srbi u Nemačkoj, Korzikanci ili Bretonci u Francuskoj, pobune i zatraže nezavisnost od Nemačke, odnosno Francuske, da li bi se EU, sa istom energijom založila za podršku tim narodima? Da li bi ostale zemlje EU pomogle ove slobodarske pobune nekadašnjih nezavisnih plemena, država i pokrajina? Kako za takve ideje nema razumevanja, a ima za otimanje Kosova i Metohije sa viševekovnim srpskim crkvama i državnim i kulturnim nasleđem?

Da li je to uređena Evropa kojoj težimo? Šta o svemu tome znaju Ursula fon der Lajen ili Analena Berbok, da bi nam preuređivale viševekovnu istoriju za koju su Srbi, samo u Prvom svetskom ratu protiv Austrougarske i Nemačke dali četvrtinu populacije. I pobedili u tom i Drugom svetskom ratu?  Možemo li sve to baciti u zaborav i prikloniti se otimačini naše teritorije, kulturnog, istorijskog i ekonomskog nasleđa pod pritiskom novih „inžinjera evropske geografije”, a protiv interesa srpskog i drugih balkanskih naroda.

Redovni profesor univerziteta

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista

Komentari8
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

nikola andric
Ovo je treci put da pokusavan da oborim '''teorije zavere'' ali redakcija ih ne dozvoljava. Zar nije vaznije da je citaoci ocene? Zavere su drugi oblik NAMERA. Namere is mogu vrednovati kao lose ,dobre, glupe ,itd. Navodjenje Austro Ugarske kao primer zavere dokazuje ''vrednost'' teorije gospodina Prvulovica. Od Austro-ugaskog carstva je ostala ''mala Austrija''. Nije to valjda bila NAMERA Austrije? Imamo i sopstven primer sa SRBIJOM ''UZASOM'' (uza Srbija) . Od kraljevine SHS pa do sada.
Jorge
Zamislite da svi promatraju Srbe kroz prizmu Miloševića i njegove politike. Tempus fugit.
Лена
Аутор је детаљно описао малигни утицај Немачке на Балкан у 20 веку. Данашња ситуација је мало другачија. ЕУ је створена да би у њој владао мир, који у Европи влада већ 78 година. ЕУ не жели да прими земље у стању замрзнутих конфликта, земље које се међусобно не признају, земље које нису регулисале своје односе и своје границе. Немачко-француски предлог тежи миру. Штета што аутор није предложио неко решење које би задовољило и Србе и Албанце и бар делимично приближило супротстављена гледишта.
evrvz
Lena, bravo za finu persiflažu.
Milen
Pa nije Austrougarska osamostaljivala ništa naše, tamo živi drugi narod koji bi pre ili kasnije dobio svoju samostalnu državu kao i svi drugi na Balkanu. I trudio bi se da sav svoj narod objedini u granicama svoje države, ponovo kao i svi drugi na Balkanu. Ili su to principi koji važe samo za Srbe, a za druge ne? Možda samo pametnije biraju pokrovitelje ekspanzije, ali ko je nama tu kriv ako ne mi sami?
asinus
Germani razumeju samo jezik sile, i to ne kriju. "Prvo Sila, a tek onda Pravo." Oto fon Bizmark
Sasa Jovanovic
Hteli ste da kazete da je kod nas pravo ispred svega ostalog?
Mališa
I na kraju se sami suoče sa silom u punom kapacitetu.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт politika.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта politika.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.