Gadafijevo proročanstvo se ostvaruje
Evropa će postati „crna” ukoliko ne pristane da Libiji godišnje plaća pet milijardi evra da zadrži priliv afričkih migranata. Ovako je pre 14 godina libijski lider, sada već odavno pokojni, pukovnik Muamer el Gadafi tokom zvanične posete Rimu upozorio EU kako bi mogla da se razvija „masovna migrantska kriza”, koja je u to vreme bila samo u nagoveštaju na dve obale Sredozemlja. Gadafijeva slutnja o mogućem nezadrživom talasu migranata iz pravca Sahela ka Evropi dobila je ove sedmice potvrdu u rečima Ruvenrini Mendikivele, diplomate Šri Lanke, inače visoke zvaničnice agencije UN za izbeglice (UNHCR)
„Gotovo 4,8 miliona ljudi u Sahelu odskora je u prinudnom raseljenju, tragajući za bezbednim životom negde drugde”, istakla je nakon sedmodnevne posete Maliju i Togou Mendikivela, pomoćnik Visokog komesara za zaštitu pri UNHCR-u. U centralnom Sahelu (Burkini Faso, Maliju i Nigeru) u januaru je, prema evidenciji UN, bilo gotovo tri miliona ljudi registrovanih kao beskućnici, interno raseljeni, tražioci azila ili izbeglice. Uz to, Sahelom kruže stotine hiljada ljudi u zbegu zbog rata u Sudanu, nasilja džihadista na severu Nigerije, gladi, siromaštva... od Mauritanije do Obale Slonovače i drugih zemalja Gvinejskog zaliva.
Jezgro ove egzistencijalne drame ipak je u centralnom Sahelu, gde više od 17 miliona ljudi iziskuje humanitarnu pomoć da bi preživelo. Među njima je 1,8 miliona dece beskućnika. Ovaj košmar ima središnju tačku u Agadezu, siromašnom mestu u centralnom Nigeru, donedavno operativnom sedištu najveće inostrane baze dronova Amerike, kao i ključne kancelarije EU za procesuiranje migranata, još od 2012. Ne čudi onda što je Niger godinama važio za ključnog vojnobezbednosnog i antimigrantskog partnera Zapada, toliko da je naširoko smatran „nevidljivom južnom granicom Evrope”.
Takav „pakt” više ne postoji. Naime, nakon vojnog prevrata prošlog jula, hunta u glavnom gradu Nigera, Njameiju, pred Novu godinu je prekinula bezbednosnu saradnju s EU, da bi krajem februara obustavila i vojnu saradnju sa SAD. Da li će i kako Njamei i Vašington premostiti nalog za momentalno povlačenje američkih trupa iz Nigera, ostaje da se vidi.
Brisel je sada u pat-poziciji povodom daljeg načina vojne i antimigrantske saradnje s Njameijem. Nakon uspostavljanja EU CSDP misije (u okviru Zajedničke bezbednosne i odbrambene politike) za Niger 2012. i proširenja njenog mandata na Sahel 2019. godine, Brisel je 2022. preporučio da se tom programu produži mandat do septembra ove godine s budžetom od dodatnih 72 miliona evra. Šta Brisel sada da radi s tim novcem namenjenim misiji EU za Niger, kad režim u Njameiju neće da sarađuje? I šta će biti ako vojna hunta u Njameiju otvori „migrantsku kapiju” u Agadezu i propusti dalje ka severu sve one koji žele da odu s područja jedne od najsiromašnijih država sveta? Prema proceni agencije UN za migracije (IOM) samo u Nigeru trenutno boravi više od 700.000 raseljenih, što interno, što sa strane, zajedno s tražiocima azila, među kojima je tek oko 5.000 izrazilo spremnost da se vrate u zemlje iz kojih su stigli do Agadeza.
Šta sada da Brisel preduzme? Usredsređena na mogući priliv nepozvanih dođoša iz pravca Gaze, EU je ovih dana sklopila podsticajni privredni dogovor s Egiptom, vredan oko 7,4 milijarde evra. Zaustavljanje potencijalnih migracija značajna je pozadina tog dogovora.
Afričke izbeglice rešene da krenu ka severnim obalama Sredozemlja ne merkaju piroge nadomak Sueckog kanala ili Aleksandrije, već svoje želje usmeravaju ka trasi preko Nigera i dalje. Da li će Brisel prepoznati potrebu da pređe preko svojih lanjskih osuda vojnog prevrata u Nigeru i pokuša da uspostavi novi dijalog s režimom u Njameiju, još nije jasno. U svakom slučaju, italijanska premijerka Đorđa Meloni smatra da je saradnja sa „sahelskim huntama” od životne važnosti za EU. U Rimu možda još odzvanja ona Gadafijeva pretnja.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


