Tanasković u Humskoj
Nalik mnogobrojnim talentima, Nikola Tanasković u početnom mandatu sa Partizanom nije pronašao sreću. Razni faktori – mladost, imperativ rezultata i stanje u klubu, uticali su nesumnjivo da krilni centar posle epizode u Humskoj luta; Mladost Zemun, OKK Beograd, Mega, Borac Banja Luka, Spartak Subotica, Breogan, Igokea i sa samo 28 godina promeni klubova koliko većina za čitavu karijeru.
Srećom po momka rođenog u Smederevskoj Palanci, vratio se na pravi kolosek u Budućnosti i zaradio drugu priliku u taboru „crno-belih”. Tanasković je sada i zvanično novo pojačanje Partizana, saopštio je „parni valjak”.
– Kao pionir se crno-beloj porodici priključio 2011, a kao junior je u decembru 2015. potpisao prvi profesionalni ugovor. Sada se, kao reprezentativac Srbije i doskorašnji kapiten podgoričke Budućnosti, Nikola Tanasković vraća kući. Krilni centar, rođen 21. oktobra 1997, potpisao je višegodišnji ugovor sa Partizanom – stoji u klupskoj objavi.
Iako je trenutak radostan, jer je član reprezentacije težim putem pokazao da se naporan rad isplati, a beogradski gigant da želi da nagradi „dete”, pređašnja iskustva govore da pravi izazovi tek predstoje. Kroz Humsku su od povratka u Evroligu prošli Tristan Vukčević, Savo Drezgić, Aleksa Avramović, Balša Koprivica, Alen Smailagić, Uroš Trifunović, Danilo Anđušić, Ognjen Jaramaz, Aleksej Pokuševski i još nekoliko domaćih igrača, dok je utisak da se mali broj pokazao, odnosno da su olako „potrošeni” – na kraju dana i najviše kritikovani. Posmatrajući kaljenje Tanaskovića u Crnoj Gori, brojke i činjenicu da je na kraju dogurao do poziva Dušana Alimpijevića, utisak je da bi moralo da bude „više belog nego crnog”. Prošle sezone u Evrokupu je beležio odličnih 11,9 poena, pet skokova i asistenciju po meču, indeks 14,5 i pokazao da na evropskoj sceni predstavlja faktor. Evroliga jeste viši stepenik, ali se javnost nada da bi Nikola mogao lakše od očekivanog da ga preskoči.
Podsetimo, vest da je krilni centar novi igrač Partizana pojavila se još pre nekoliko meseci, tokom velikih turbulencijau u klubu, stoga zvanična objava nikoga nije iznenadila. U međuvremenu je Podgoričane kao kapiten predvodio do titula u tamošnjem prvenstvu i kupu, u ABA ligi je morao da prihvati poraz od Dubaija u polufinalu, dok su plavi u drugom po rangu takmičenju Starog kontinenta stali u osmini finala. Što se tiče inicijalne ere sa „parnim valjkom”, ostaće zauvek upamćen kao deo ekipe koja je prva osvojila titulu posle plodonosne ere Duška Vujoševića – Kup „Radivoja Koraća” 2018.
Odrastao uz uticaj Novice Veličkovića
Iako je Nikola Tanasković karijeru sa Partizanom počeo u teškim trenucima, za momka iz Smederevske Palanke su ti momenti možda i bili najbitniji. Odrastao je uz direktni uticaj Novice Veličkovića, svakodnevno na treninzima i utakmicama gledao je koliko čuveni kapiten voli „crno-bele” i izvesno je da će u novoj eri sa „parnim valjkom” moći da prenese znanje saigračima.
Posebno će da pamti 2018, kad je imao priliku da podigne „Žućkovu levicu”, iako nije zaigrao u finalu sa Crvenom zvezdom. Zanimljivo, trener Zvezde tada je bio Dušan Alimpijević, dok je Veličković neposredno po završetku utakmice kazao: „Vraćamo klub gde mu je mesto”...
HEROJI U HUMSKOJ: Novica Veličković, Mihajlo Andrić, Vanja Marinković, Aleksandar Aranitović, Nikola Tanasković i Tadija Tadić slave osvajanje Žućkove levice FOTO: Arhiva Žurnala/D. Žarković
Nikola i Srbija – perfektan spoj
Kako obično biva – Nikole u reprezentaciji Srbije pokažu se perfektno, od „pravila” nije odstupio ni Tanasković.
Iako je u dresu Srbije debitovao tek u novembru 2025, tokom kvalifikacija za Svetsko prvenstvo, pokazao je veoma brzo da se oseća sjajno u bojama državnog tima.
Švajcarsku je častio sa 16 poena, BiH sa 24 i stavio do znanja Dušanu Alimpijeviću da ozbiljno može da računa na njega. Potom je odigrao još četiri meča – zaključno sa nedavno završenim julskim prozorom i inicijalni deo bitke za Svetsko prvenstvo okončao sa odličnih 12 poena, pet skokova, 0,7 asistencija i indeksom 14,7 u proseku.
Smailagić novi prioritet
Evroliga nikad jača, šampionske, čitaj plej-of ambicije, crno-belog plebsa – najmanje otkako se Partizan vratio u elitno takmičenje. Razloga je nekoliko – prošlosezonske turbulencije, odlazak Željka Obradovića, ponovna rekonstrukcija ekipe, animozitet prema Ostoji Mijailoviću... Ali – i stil građenja tima Žarka Paspalja i Đoana Penjaroje – ne nužno pogrešan.
Da li su odgovorni uspeli u namerama i zavidno obavili zadatak, videće se možda već na polovini naredne sezone, međutim – svojevrsni defetizam uzrokovan je i izostankom transfer „bombi”.
Jasno kao dan – Španac se odlučio da gradi ratnički kolektiv, usmeren na odbranu, sa manje zvučnih imena. Pravac je mogao da se nasluti i ranije, budući da je redovno u kriznim trenucima ponavljao da „ekipa mora da se bori, bude složna, ujedinjena”... Ipak, očito je i pored svega da je Parnom valjku neophodan vrsni strelac, as sa sposobnostima da preuzima odgovornost u kriznim momentima, izmisli koš... Slično kao što su Dvejn Vašington, Sterling Braun i Šejk Milton bili – iako se nisu savršeno pokazali.
Počev od pozicije „jedan”, razmišljanje ima smisla. Karlik Džons jeste najbolji i nesumnjivo lider, ali je isto i poznato da mu poenterske sposobnosti nisu jača strana. O pomoćniku – Alesandru Pajoli, u trenutnom kontekstu, suvišno je trošiti reči. Pozicionirao se isključivo kao pouzdani odbrambeni igrač, umnogome jer na 117 mečeva u Evroligi beleži siromašnih četiri poena po duelu, ujedno mu je i rekord karijere na koti 14!
Bekovi i krila, takođe, ne ističu se košgeterski. Vanja Marinković, kapiten, pitanje je kad će da se vrati posle povrede Ahilove tetive i koliko će mu biti neophodno da dostigne potrebnu formu, dok Arijan Lakić, Mitar Bošnjaković i Mario Nakić sigurno neće voditi kolo u napadu. Analizirajući unutrašnje igrače, Kevarijus Hejs sa karijernih 5,6 poena u proseku ne može da bude oslonac u napadu, mogućnosti Tonjea Džekirija videle su se prošle sezone, ujedno je i veliko pitanje kako će da izgleda uloga 34-godišnjeg Žofrija Lovernja.
Bolji od ostalih u ofanzivi, definitivno, jeste Lamar Stivens – akvizicija iz Pariza, ali – brojni skauti iz NBA lige su još pre nekoliko godina navodili da su ključne odlike Amerikanca odbrambene, poznate po fizičkoj snazi, osećaju za skok...
Usled činjenice da se jasno zna koga će Partizan da promoviše u narednim danima, mogu i da se analiziraju. Kajl Olman jeste popravio šut, ali pristalice brine da je nepogrešivo tokom većeg dela karijere bio na 20% van linije 6,75. Zna se i da je jako slab sa poludistance. Derek Vilis se u Parizu nije izborio za primarnu ulogu, o Nikoli Tanaskoviću ništa drugo ne može da se kaže, jer se zna da domaći pojedinci nisu dobro prolazili u taboru crno-belih tokom prethodnih sezona... Vendel Mur se od navedenih ističe, potencijalno može da postane otkrovenje i etablira se kao standardni evroligaški pojedinac, ali isto se mislilo i za Šejka Miltona, Pi Džej Doužera, Franka Kaminskog...
Đoan Penjaroja, dosad, angažovao je ratnike, tražio atleticizam na obruču, agresivnost, visok intenzitet, što će publici svakako da se dopadne. Ipak, pronalazak vojnika je daleko od gotovog, pogotovo na bekovskim pozicijama...
A. A.
Galatasaraj kvari planove „crno-belih”
Po odlasku Alekseja Pokuševskog, intenzivirala se priča o pojačanju Partizana na unutrašnjim pozicijama i slovo je palo na Alena Smailagića – prema italijanskim i domaćim medijima. Nekadašnji igrač „crno-belih” gledao se kao perfektna zamena i miljenik navijača, ali posao „parnog valjka” se ne odvija idealno, iako se mislilo da je završen.
Navodno, Beograđanin ima unosnu ponudu Galatasaraja, dok je Partizan dobio ozbiljnu konkurenciju. Ujedno, čini se da ostanak u Virtusu nije opcija, jer je gigant sa Apeninskog poluostrva značajno smanjio budžet i želi da se oslobodi obaveze prema Srbinu...
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


