Mislim da u dosadašnjoj političkoj istoriji nismo imali slučaj da neko ko je pobedio na izborima i kome je protivnik uz priznanje sopstvenog poraza čestitao pobedu, zapravo žali što se sve tako dogodilo. Trebalo je da poraženi ne prizna poraz, pa da se pokrene talas najgore osvetoljubivosti i krvoprolića, no poraženi ih je u tome sprečio, pa je zapravo u ustima pobednika nastao gorak ukus pobede. Drugačije niko normalan ne može da opiše sve ono što pobednici izbora čine u danima koji su nastupili, jer za upade u javna preduzeća, lokalne samouprave, na privatne posede i medije, u kuće i stanove, jednostavno nema nikakve potrebe, osim ako nije još odavno napravljena agenda da se sve što je bilo iz prethodnog perioda mora spaliti i uništiti, odnosno protivnik poniziti i zgaziti kao bubašvaba.
Ukoliko se po jutru dan poznaje, a vidimo da nam je jutro svanulo skroz tmurno i oblačno, sudeći po ponašanju pobednika, onda od novih vlasti možemo očekivati ozbiljnu represiju, bezvlašće, anarhiju, apsolutni nedostatak pravnog sistema, cenzuru, užasno kršenje svih mogućih ljudskih prava. No, koga je to više briga. Revolucionarni zanos se pretvorio u teror, a teror je po razmišljanju pobednika zapravo ispravljanje nekakve nepravde u kojoj su tobože oni živeli, a u kojoj su se zapravo neverovatno obogatili i gde su pod „diktatorovom čizmom” živeli kao bubrezi u loju i radili šta su hteli.
No, da se ne bavimo predviđanjima, već da se osvrnemo na aktuelni trenutak. Sasvim je jasno da pobednici ne žele u skorije vreme da formiraju vlast, jer period revolucionarnog bezvlašća im sasvim odgovara da u značajnoj meri zaplaše ljude i da ostvare svoje prvobitne političke ciljeve.
Svesni su da naspram sebe imaju ozbiljnu političku grupaciju koju predvodi doskorašnji predsednik države i koja će u poslaničkim klupama imati ozbiljne političke veterane, pa je prethodno neophodno slomiti borbeni duh te organizacije kako bi im se borbena gotovost umanjila. Zato je realno da se očekuje da rukovodioci Srpske napredne stranke u prvo vreme dođu pod užasan udar kroz izmišljene krivičke procese koji će biti ništa drugo nego čist politički progon. Kako ne bi ispalo da se hapšnja odvijaju pod nekom novom vlašću, ona će se mahom događati dok traje vakuum period, odnosno period totalnog bezvlašća u kojem će tužioci koji su do juče sve činili da ne uhapse nijednog blokaderskog nasilnika krenuti masovno da hapse naprednjake i da se tako dodvore novim vlastima. Praktično, pošto tzv. Studentska lista nema šta da ponudi narodu, jer plan i program nije postojao ni pre izbora, kao što ne postoji ni sada, tako će oni umesto konkretnih rešenja narodu ponuditi hapšenja kako bi kupovali vreme za odrađivanje prljavog posla zbog kojeg su i dovedeni.
Jedan od njih je svakako i uvođenje sankcija Ruskoj Federaciji za koje su nam rekli tokom kampanje da ih neće uvoditi, a sada već Ilija Srdanović nudi referendum na kome će se građani odlučiti. Složićemo se, metod „kuvane žabe” je uveliko pokrenut, jer za ovakvo pitanje je apsolutno suludo ići na referendum. Takva pitanja rešava odlučna vlast koja ima plan i program, no ova koja nam je u najavi da će se formirati nema ama baš ništa od toga. Uostalom, ko još može da poveruje u momentu najgoreg revolucionarnog terora da ćemo imati regularan i ispravan referendum i ko će smeti išta da zucne u javnosti suprotno agendi koju nam lažna studentska lista bude predočila da prihvatimo.
Ozbiljno je pokrenuta kampanja za srozavanje dinara, jer svako malo gostuju „eksperti”koji nam objašnjavaju kako je kurs dinara precenjen i da je fiksni. Naravno, to je notorna neistina, jer mi smo imali stabilan kurs dinara s obzirom na to da smo imali i još uvek imamo koliko-toliko snažnu privredu. No, pošto se ne očekuje nikakva privredna aktivnost, odnosno zbog sveopšte nesigurnosti koja nam je došla dolaskom pobednika, izbora očekuje se pad i odlazak investicija, svakako će to dosta uticati na kurs. Kada se sroza dinar, smanjuje se i kupovna moć građana, što praktično znači umanjenje plata i penzija. O tome je prošla vlast upozoravala tokom kampanje, no niko to nije želeo da čuje, a sada nam pobednici izbora dovode „eksperte” po televizijama koji pripremaju narod na pad vrednosti dinara, govoreći kako je to neophodno da se učini.
Ne bih da mračim u vezi sa slobodom govora, ali posle upada u „Informer” i najave da će ta televizija uskoro biti ugašena, mislim da će naprednjacima ostati jedino društvene mreže kao metod komunikacije sa narodom. Njihov glas u medijskom prostoru biće dozvoljen taman koliko je dozvoljeno ruskim medijima da imaju televizijske programe u Evropskoj uniji. Biće svedeni na nulu.
Sve u svemu, zlurado bi autor ovih redova mogao da kaže – šta ste tražili, to ste dobili. Ili još bolje – tražili ste, gledajte. Ipak, nisam neko ko će tako postupiti, već sam neko ko će nastaviti da se bori za svoja uverenja ukazujući ljudima koliko je strašno sve ovo što nam se dogodilo. Ipak, ne mogu da prihvatim lakomislenost našeg naroda koji je naivno prihvatio priču o bahatim naprednjačkim kadrovima i izmišljotinama tipa „Srbija ili mafija”, gazeći sa druge strane sve ono što je vrhunski urađeno, od izuzetne finansijske stabilnosti, ekonomskog blagostanja, vrhunske međunarodne pozicije koju smo imali, nikad više dovedenih investicija i nikad manje stope nezaposlenosti, izgrađene infrastrukture od auto-puteva, brzih pruga, regionalnih puteva… Da li je realno da smo toliko skrenuli od normalnosti i da su nam propaganda i gomila laži bili bitniji od svega što je dobro učinjeno u ovoj zemlji. Šta je tu je, dragi prijatelji, birali smo kako smo birali. Birali smo one koji nam ništa nisu ponudili u kampanji, nisu dali dogovor ni na jedno pitanje, glasali smo protiv nečega hipnotizovani bestidnom kampanjom laži i demonizacije. Sada dolazi vreme otrežnjenja koje će biti užasno bolno, moraćemo dobro da udarimo o ledinu, no to nam je što nam je. Sledi pakao, a vi se u paklu snađite.
*Narodni poslanik
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


