Pogledi
Boško Jakšić
Pogledi sa strane
Obrad Kesić
Jelena Vlajković
Tema nedelje
Vinarska Srbija
Šetam se prošlog petka blokiranim Beogradom, studenti štrajkuju, a ja nešto razmišljam i prisećam se. Evo, ovaj naš gradonačelnik, kako god mi tog političara i biznismena danas doživljavali, jednu stvar mu niko ne može osporiti: kada je on kao student štrajkovao, to je ostalo zabeleženo za istoriju. Jer, stvarno ne znam ko je mogao da zaboravi onu rečenicu ,,Predsedniče, podnesite ostavku ...” koju je mladi Đilas izgovorio Slobodanu Miloševiću - u lice. Učinio je to mirno, uvereno i razložno, bez trunke patetike, stekavši time širom Srbije nekoliko miliona neprijatelja i verovatno tek ponekog novog pristalicu. Ali tako je to kad braniš javni interes – tu kratkoročne lične koristi nema, barem ne velike, a šteta dolazi odmah i može biti ogromna. Ipak, stvar je bila uzbudljiva i viteška, pa se pokret stalno širio, a studenti su dobili brojne saveznike – filozofe, glumce, profesore, pesnike - elitu Srbije, dakle.
A vi, dragi moji današnji studenti? Koji javni interes vi danas branite na ulici i ko su vaši saveznici? Kažu na radiju, studente podržavaju taksisti, koji se i sami spremaju od nedelje da blokiraju grad, pa verovatno računaju – sad ćemo mi podržati njih, a posle će oni nas, pa će vlada brže popustiti! Jedino me zanima šta Srbija time dobija: više loših studenata ili skuplje i lošije taksi usluge?
Šta to studenti u stvari traže, a taksisti podržavaju? U najkraćem – traže da im se odobri lakši upis naredne godine studija, i to o trošku budžeta. Pa kako to može, i zašto bi to moglo? Zar to ne umanjuje i ne obesmišljava rad dobrih studenata? Zašto, zaboga, dodatno zaduživati Srbiju da bi se novac dao, recimo, čak i onima koji ni uslov nisu ispunili, već žele da se provuku nekako ,,zbirno”? Zašto, Vlado, spuštaš kriterijume i podstičeš loše studente da ubuduće slobodno budu – još gori?
Studenti će na ovo što sam napisala svakako reći da su fakulteti ,,katastrofa”, da su programi loši, a profesori glupi, bahati i prezaštićeni, i hajde da kažemo da su potpuno u pravu. Ali pitam ja vas, dragi studenti, da li će i kako će ovo spuštanje kriterijuma biti u interesu Srbije? Taj mehanizam bih volela da mi neko objasni! A imam i pitanje - treba li sutra država i lošim teniserima (ako priprete) malo da spusti mrežu i malo teren da proširi, tek koliko da i oni jednom ubace tu lopticu, pošto je stanje u srpskom tenisu – katastrofalno? Konačno, da vas pitam: kome su potrebni takvi teniseri i takvi stručnjaci – i takva Srbija?
Onda se prilično lako može videti da u ovom štrajku mi u stvari imamo samo još jednu interesnu grupu, koja u ovom protestu ne zastupa nikavu ideju, niti ima neku viziju, pa ne znam ni zašto se to onda zove - protest. I ne treba onda da čudi to što studenti više ne debatuju, što ne prave performanse, niti drže govore i sukobljavaju nekakve ideje (što se uvek na takvim skupovima radilo). Nema tu u stvari nikakve priče – ovi mladi ljudi blokiraju raskrsnice, igraju fudbal i teraju vladu da im isplati nezarađene pare, baš kao malinari, kao radnici robnih kuća, ili kao radnici ,,Budimke“, koji su se, evo, najavili da će da dođu da blokiraju Beograd.
I dobro, pustimo ,,Budimku“, šta mi da uradimo kako bi fakulteti prestali da budu „katastrofa“, pita li se iko u ovoj zemlji? Evo vam rešenje, koje bi sigurno bilo dobro za Srbiju. Da se uvedu vaučeri, i u prosveti i u zdravstvu, pa da ljudi te „besplatne“ usluge koriste tamo gde hoće - na privatnim i na državnim fakultetima ili zdravstvenim ustanovama, tamo gde ocene da dobijaju bolju uslugu. Pa da se pokrene lavina, gde će dobri profesori i lekari sigurno istisnuti loše, samo ako država bude čvrsta barem onoliko koliko je bila pri restrukturiranju bankarskog sistema, a to je svakako izvodljivo, čim je već jednom urađeno. Onda bi se u Srbiji za dve-tri godine stvari sigurno popravile, ali koga to interesuje? Naše studente koji štrajkuju? Nisu pokazali.
I zato, dragi moji studenti, ne treba da vas čudi to što ovaj vaš protest kritikuju čak i oni koji su sami svojevremeno blokirali ulice. Nikakve povlastice i nikakve pare ti vaši prethodnici nisu za sebe lično tražili, a mnogi su godinama trpeli štetu zbog učešća u protestima jer su, zaboga, zastupali ,,plaćeničke ideje”!
I još jedna fatalna razlika postoji između vas i vaših prethodnika, pa je red da vam je otkrijem. Ovaj vaš protest će uspeti, mislim, dobićete vi te pare, garantovano, ali nećete dobiti ničije poštovanje. A to je jedino što se broji među ljudima, od kada je sveta i veka.
profesorka Ekonomskog fakulteta u Beogradu, članica CLDS-a

Danica Popović je profesor makroekonomije i makroekonomskih modela na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.Doktorirala na temu Spoljna trgovina u modelima ravnotežnog rasta.Osnovne oblasti njenog profesionalnog interesovanja su: makroekonomska teorija i modeli, ekonomska politika, teorija i politika spoljne trgovine.Održava akademske veze sa London School of Economics i nekoliko američkih univerziteta.Često sarađuje sa Svetskom bankom, ITC/WTO, itd.Autor je knjige Teoreme o međunarodnoj trgovini, studije Svetske banke o režimima spoljne trgovine (2003) i koautor knjige “Od siromaštva do prosperiteta” (2008).Uređuje web sajt CLDS, kao i sopstveni, fakultetski sajt. Piše za Politiku od 2006.