Magazin
Susreti
U potrazi za precima
Priče iz detinjstva i porodična zaostavština glavni su „krivci“ što se Aleksandar Bačko posvetio proučavanju porekla porodica i stanovništva čitavih krajeva u kojima živi naš narod
Još od rane mladosti i školskih dana Aleksandar Bačko, istraživač i istoričar iz Beograda, posvetio se proučavanju porekla porodica – najpre svoje, potom svojih prijatelja, a zatim i čitavih krajeva u kojima živi naš narod. Rezultat tog pomalo neobičnog hobija je pet do sada izdatih knjiga i nekoliko koje su već spremne za štampanje, na stotine napisanih priloga, ali i prvi koraci u jednom, kod nas još pionirskom poslu – genetičkoj genealogiji, odnosno izradi genetičkih profila na osnovu kojih se može utvrditi i najstarije poreklo većeg broja ljudi.
– Od bake i deke sam u detinjstvu dosta slušao o našim precima i imao prilike da vidim veći broj fotografija, knjiga i druge građe iz porodične zaostavštine. To nije ni čudo, jer oni potiču iz uglednih porodica, a moj predak po baki sa očeve strane bio je i čuveni pakrački episkop Nikanor Grujić. Sve to uticalo je da počnem da se bavim ovim hobijem, koji je vremenom postao i moje glavno zanimanje – objašnjava Bačko.
Arhiv u stanu
Proučavajući poreklo porodica, on obilazi arhive, biblioteke, upoznaje se sa matičnim i crkvenim knjigama, nabavlja literaturu, razgovara sa ljudima, ali znatan deo posla obavlja i kod kuće. Zbog toga njegov stan u Novom Beogradu podseća na omanji arhiv. Uz neizbežni računar, koji mu je postao glavno sredstvo za rad, tu je i gomila knjiga, arhivske građe, prikupljenih rukopisa, fotografija, CD-ova...
– Najviše volim da radim noću. Tada sam nekako najmirniji i koncentracija mi je najbolja. Posao je zahtevan, jer treba prikupiti mnogo podataka, obratiti pažnju na „sitnice“ koje mogu biti vrlo značajne. Ipak, volim ovaj posao, on me opušta i ispunjava, a odskoro imam i pomoć ćerke Katarine, koja se pokazala veoma darovita prilikom dizajniranja knjiga – napominje naš sagovornik.
Osim svoje porodice, koja po ocu vuče korene iz Dalmacije i Baranje, a po majci iz južne Srbije (okolina Leskovca), Bačko se posvetio proučavanju porekla stanovništva pojedinih naselja i čitavih krajeva, o čemu govore i naslovi njegovih knjiga: „Mali Mokri Lug“, „Žegar – poreklo stanovništva“, „Maleševci – rod koji slavi Svetog Ignjatija“, „Porodice dalmatinskih Srba“ i „Iz prošlosti sentandrejskih porodica“. Zanimljiva je i metodologija koju naš sagovornik koristi kad proučava nečije poreklo.
– Krsna slava neke porodice, naročito ako je retka, poput Svetog Tome, Svetog Ignjatija, Lazareve subote..., može predstavljati veoma važan detalj za utvrđivanje nečijeg porekla. Tu su i porodični nadimci, imena predaka, usmena tradicija o poreklu... Kao pisani izvori koriste se crkvene i matične knjige, popisi stanovništva, arhivi, istorijska i etnografska literatura... Ako raspolažemo sa dosta podataka i ako se oni dobro „poklope“, nečije poreklo se može precizno utvrditi i 300 do 400 godina unazad, dok je u nekim slučajevima teško „pomeriti se“ sa sredine 19. veka – kaže istoričar.
Koji vam je genetički profil
Želeći da korene ljudi sa ovog područja što bolje upozna, u poslednje vreme posvetio se i genetičkoj genealogiji, koja je kod nas tek u povoju. Za sada je u pripremi sajt „Srpska DNK“ na kojem će biti objavljena i istraživanja o poreklu nekih poznatih ličnosti, a u planu su i drugi projekti i istraživanja.
Princip na osnovu kojeg se pravi nečiji „genetički profil“ jeste, kaže naš sagovornik, prilično jednostavan, ali i skup. Potrebno je uzeti bris sa unutrašnje strane obraza, a zatim mu, uz pomoć „markera“, odrediti halpotip (genetički profil). Na osnovu toga može se odrediti i kojoj halpogrupi (grupi ljudi sličnog porekla) neka osoba pripada.
– Ova istraživanja su i u svetu još u začetku. Ponekad se i iz ličnih ili političkih razloga u njih unose nedoumice i proizvoljna tumačenja. Ali, jasno je da je to najbolji način: DNK se sporo menja, tako da se na osnovu „ipsilon hromozoma“, koji se prenosi sa oca na sina, pouzdano može pratiti nečije čak i veoma daleko poreklo, ponekad čak i do „genetičkog Adama“ odnosno zajedničkog pretka jedne veće grupe ljudi. Inače, celokupno stanovništvo planete deli se na dvadesetak halpogrupa, a one na podgrupe, tako da ih sačinjava i po više miliona ljudi. To je zahtevan, ali i zanimljiv posao kojem nameravam da se u narednom periodu posvetim – ističe na kraju Bačko.






