Pogledi sa strane

Petar Bokun

Domaćin

Vreme je slava i često se čuje pozdrav: ,,Srećna slava, domaćine!” Pri tom i ne mislimo koliko je ta reč prepuna značenja. Odajući njome priznanje domaćinu istovremeno mu poručujemo da je častan i čestit, da je pošten i prosperitetan, da je ugledan i sposoban. Nije uzalud stotinama godina popis stanovnika bio popis domaćina, izražavao se kod nas brojem dimova (domova). Domaćin je organizator jedne mikrozajednice i odgovoran je za nju. On je predstavlja pred spoljnim svetom, baš kao što, ne manje važna, domaćica brigu brine o unutrašnjem redu.

Kažu da je svetska kriza ponovo podsetila na Marksa. Njegovim rečnikom kazano, domaćin je čovek koji ostvaruje višak vrednosti. Od njegovog delanja, dakle, ne živi samo on nego i drugi. Njegova sposobnost je u činjenici da ume, zna i stalno radi na unapređenju, ne zadovoljava se nasleđenim nego mu je pogled uprt u budućnost. Osvedočeno pošten, radan i vredan, postiže ugled u svojoj sredini i njegova reč se poštuje. On gleda svoja posla i ne brine tuđe brige. Spreman je da pomogne i udruži snage za opšte dobro. Sve su to izvori viših etičkih i moralnih načela koja krase dobrog domaćina.

Jednako su to bili boljari u Rusiji, junkeri u Pruskoj, jonkeri u Holandiji ili džentri u Engleskoj. I srpski domaćin je kičma nacije. Na njegovoj nepokolebljivosti i uspravnosti nastala je i razvijala se srpska država. Dok su susedi dovodili dinastije sa strane, Srbi su uvek birali svoje vladare iz sloja uglednih domaćina koji su se u kriznim situacijama nametnuli kao voždovi.

I ne samo u domovini nego i u rasejanju, srpski domaćin drži do sebe, rado stvara imanje i kao svoj na svome oseća se nezavisno i slobodno. Istorijska gibanja uticala su na to da veliki broj Srba ostvaruje svoj život u rasejanju. Ali i tamo se domaćin brzo nametne svojim univerzalnim vrednostima – radom, marljivošću, stvaralačkim potencijalom, maštovitošću i tako često stiče ugled u stranoj sredini. Ipak, svi ljudi sa sposobnostima dobrog domaćina tek udruženi mogu postići takav uticaj da njihove vrednosti postanu i opšte prihvaćene. Nije važno polje ljudske delatnosti koje je unapredio, stvaralački rad će steći priznanje, nekad za domaćina kasno, ali ne manje časno. Domaćin i ne teži raznim priznanjima, njemu je samo delo na koje se može osvrnuti najveće priznanje. Postojanost i principijelnost te život u skladu sa deset zapovesti Božijih preporučuje svakog domaćina. I devojke iz takvih kuća se lakše udaju, a u takve domove snaše rado dolaze. Sve je to razlog da u krizi identiteta koja je zahvatila Srbiju prekompozicijom sveta, gde se nisu svi najbolje snašli, ponovo osnažimo instituciju srpskog domaćina. Potrebne su nove organizacione forme prilagođene vremenu, ali bez odricanja od dobrih osobina koje su izdržale test vremena – da se učvrsti poljuljano poverenje, osnaži samopouzdanje i vrati ugled našeg domaćina. A on je ona baza koja i samu državu čini prepoznatljivom.

Ni globalizmi ni mondijalizmi neće nauditi srpskom domaćinu, jer je svoj na svome; slaveći porodičnu slavu, nastavlja ne samo duh pravoslavlja, nego i dalje, one lare, rimske bogove kućnog ognjišta. Ipak je sa prostora današnje Srbije 17 careva stolovalo u Rimu.

Današnjeg srpskog domaćina možemo jednako često naći u radnji, banci, ambulanti, uredu, kao i na salašu. Uvek ga je lako prepoznati jer se ističe sposobnošću, nemirenjem c postojećim i maštovitim predlozima za unapređenje, kako sopstvenog položaja, tako i dobrobiti i brigom za druge. Na tim osobinama predaka imamo ovo što imamo ali i zadatak da sve to uvećano i neokaljanim imenom pokriveno prenesemo potomcima. Društvo srpskih domaćina je adresa koju treba da potražite za ostvarenje svojih ambicija. Samo tako se živi život vredan življenja, sve ostalo je vegetiranje nedostojno Čoveka.

Petar Bokun
objavljeno: 05/01/2010

Poslednji komentari

Velizar I  | 05/01/2010 18:31

U ovovremskoj Srbiji pojam domaćin se vezuje za pojam novac.Tako da masa misli kako je onaj koji ima ono drugo postaje ono prvo.Narod je zaboravio da je domaćin = muškarac.Tamo odakle su moji pretci ,Istočna Srbija , i seljaci su zaboravili šta je domaćin. Jedan dan uz kafu i rakiju za nekoga kažu "On je domaćin.Veliko imanje .Ne zna se šta sve ima!". Onda ih pitam :"Pa zar pre neki dan niste pričali da mu je žena šarena, da mu mali studira u Beogradu već desetu godinu...".Narod je zaboravio da je istina u balansu.Svi raspolažemo sa 100% vremena i 100% energije.Pitanje je kako ih raspoređujemo. Ako pretežno resurse usmerite na sticanje materijalnih dobara, sigurno ste omanuli na porodičnom planu.Ima ih kojima bi Srbi pozavideli na meterijalnom ali teško na ženi i deci. Domaćin je muškarac sa dobrim balansom, osećajem za prioritet.Onaj koji zna da se njegov život nastavlja kroz potomke ,pa ih valja vaspitavati i obrazovati.

Gradjanin  | 09/01/2010 12:22

Lep tekst o domacinima. Oni su gotovo i nestali jer u Srbiji je, pored atomizirane privrede i domacinstvo atomizirano, uz to neka su i feminizirana, mnoga bez dece, a najveci deo su staracka domacinstva. Pa kome onda ti domacini da demonstriraju uspesnost? Ko su, naprimer, domacini u gradu? Da li oni sto su ostali bez posla u tranziciji pa moraju da sede u kuci bez sansi za novo zaposlenje, da li oni sto rade na 2-3 razlicita posla po ceo dan da bi pruzili porodici parce hleba, da li oni sto strajkuju zbog neisplacenih zarada ili su domacini vlasnici privatnih firmi? Mozda nasi lideri/politicari? Neki od njih se i zalazu za dobre domacine, sta god se pod tim podrazumevalo.

Ћирић Петар | 13/01/2010 10:54

Срби су натерани у расејање исто као и Јевреји. И онда немилим догађајим они опет постану жртве нових прогона. Хрватска је за само 50 година очистила територију од Срба. Пре рата нас је било 35% сад нас има мање од 5%. Ко кога сме ту да тужи?