Uvodnik

Jelena Čalija

Medijski alarm

Kada je 22. decembra počeo štrajk zaposlenih u Televiziji Avala, mnogim njihovim kolegama u drugim redakcijama otelo se pitanje: Ko je sledeći? Takvo je stanje u medijima danas.

Da li je tronedeljni štrajk zbog neisplaćenih zarada, a zaposleni na Avali napominju da je poslednje što im je isplaćeno prvi deo julske plate, urodio plodom? Svakako je doprineo da prisustvujemo ne tako čestoj, čak izuzetno retkoj prilici, da na jednom mestu vidimo sve vlasnike jednog medija. Upozoreni da su se stekli uslovi da Televiziji Avala bude oduzeta dozvola za emitovanje, Johanes Verner Kraus, Danko Đunić i Željko Mitrović došli su na poziv Republičke radio-difuzne agencije na sastanak kako bi se utvrdilo mogu li ili ne da i dalje  imaju televiziju sa nacionalnom frekvencijom. Uverivši članove Saveta RRA da će izmiriti svoje obaveze i prema zaposlenima i prema dužnicima, vlasnici TV Avala izašli su potom pred novinare da i javno poruče da će plate biti isplaćene, a gorući problemi rešeni u naredna dva meseca.

Može li se, dakle, reći da je štrajk uspeo, a radnici se izborili za svoja prava, tačnije, za jedno od svojih osnovnih prava – pravo na naknadu za rad? Osim obećanja, za koje se svi nadamo da će biti ostvareno upravo onako kako je izrečeno, Željko Mitrović je uputio i nekoliko poruka štrajkačima. Rekao je da zaposleni u medijima nisu „zombirani radnici” već kreativci od čijeg rada zavisi gledanost televizije, pa time i prihodi. Objasnio je i da radnici učestvuju u podeli odgovornosti sa vlasnicima u kriznim vremenima.

Sasvim je nebitno što je ove reči izgovorio Željko Mitrović, to su reči bilo kog privatnog vlasnika u doba ekonomske krize, pa i država koje odavno poručuju svojim građanima da moraju da „stegnu kaiš”, prionu na posao, zajedno podnose teret krize. To je upozorenje svima onima koji su ovog meseca dobili platu, da je već narednog možda neće biti jer i zaposleni treba da snose teret krize, i opravdanje pred onima koji mesecima ne primaju platu – jer i zaposleni snose teret krize.

Stanje u medijima je teško, mnogi se bore za opstanak, a na alarm koji je zazvonio u Avali, jednoj od pet televizija sa nacionalnom frekvencijom, reagovala je samo jedna državna institucija – Republička radio-difuzna agencija. Moglo bi se desiti da na očajnu situaciju u drugim medijima ne odgovori niko, jer RRA je zadužen samo za televizije i radio-stanice. Štrajk zaposlenih u medijima može imati jednu prednost: zahvaljujući radu u javnom glasilu o svojoj obustavi rada mogu na brz i efikasan način obavestiti široki krug ljudi, kao što su to učinili i zaposleni na TV Avala koji emituju natpis „Štrajk zbog neisplaćenih zarada”.

Šta je sa gomilom „zombiranih radnika” koji mesecima ne primaju plate, a čiji štrajkovi završavaju neopaženi u gomili vesti o ekonomskoj krizi?

Jelena Čalija
objavljeno: 13.01.2012.

Poslednji komentari

Profit Iber Ales | 14/01/2012 10:17

Zamena teza! Ili - sramno izbegavanje obaveza i prebacivanje odgovornosti na radnike (flertovanje sa definicijom "kreativci" je podmuklo udvaranje ljudima kojima kradeš znanje i energiju). Kada su kese pune, ćute i uživaju u dividendama. Kada zapne, kapitalisti naprasno promovišu pre-raspodelu odgovornosti za sudbinu firme. Dljunić, Kraus i Mitrović nisu jedinstveni u ovom sramnom preduzeću ali su podjednako - bljak!

srecko sreckovic | 14/01/2012 12:21

Ma najvishe treba da brine izjava Gordane Shshe, da je RRA zaduzena za tehniku a ne za ljude. Kakva glupost, prvo, stranac je dobio nacionalnu frekvenciju, ova nasha dvojica glume 'ikebanu', a to shto ljudi koji rade ne dobijaju plate nije vzno, po Sushi. Nacionalna frekvencija se dobija zbog kvaliteta i ispunjavanja svih finansijskih obaveza pa samim tim ima veze i sa platama zaposlenih. Ovim potezom je Susha stavila podprvo PRIVATNO i ukinula NACIONALNO. Ako je to uloga RRA, treba je pod hitno ukinuti jer ako shtiti PRIVATNO a ne NACIONALNO, onda je nepotrebna, kao i Susha i ostali chlanovi koji nisu reagovali na njenu izjavu.

živojin inić | 16/01/2012 11:05

Slažem se, krizna su vremena, pa hajde da svi stegnemo kaiš, delimo sudbinu države u kojoj živimo. Krenimo dakle od vrha, predsednika, Vlade, poslanika, partijskih i drugih funkcionera, čitave bulumente badavadžija koje je na ovaj ili onaj način upošljavala vlastodržačka klika. Šta mislite, kakva bi se vriska podigla, da su njima kojim slučajem uskratili prinadležnosti nekoliko meseci?

Povezani tekstovi