Uvodnik
Aleksandar Mikavica
Plate za birače
Sreća, sreća, radost! Biće povišice, veselje se širi na sve strane u završnici poslednjeg susreta sa Misijom MMF-a.
Tutor iz Vašingtona je popustio dizgine – plate i penzije mogu naviše. I to nekoliko meseci ranije nego što je letos dogovoreno. Povišica, doduše, neće doći u oktobru ove godine, ali prva će stići u januaru umesto da se čeka april 2011. Potom slede još dva povećanja – u aprilu i oktobru. U celoj narednoj godini ukupno možda oko sedam odsto.
Da li zbog toga treba da budu srećni svi građani Srbije, kako se svi nešto radujemo? Buđenje!
Povišica sleduje samo penzionerima, državnim službenicima i zaposlenima u javnim službama i državnim preduzećima. I nikome više.
Za njih se iz petnih žila bori potpredsednik vlade i ministar ekonomije Mlađan Dinkić. Pri tome ne treba zaboraviti da su svi ,,koji rade kod države”, a imaju platu manju od 50.000 dinara, na ime „pomoći” u avgustu već dobili po 5.000 dinara. Istu sumu obećao je i penzionerima čija mesečna primanja ne prelaze 21.000 dinara. Istini za volju, Dinkić je najavio i povećanje pomoći privredi, ostalom građanstvu, poljoprivredi i socijalnougroženima.
Tako će od inflacije u narednoj godini biti zaštićena primanja oko 1,6 miliona penzionera i još oko 700.000 radnika kojima se plate isplaćuju iz budžeta ili su zaposleni u javnim preduzećima – od EPS-a do Srbija voda i šuma. Njima je obećano i realno povećanje standarda, u zavisnosti od procenta ostvarenog rasta BDP. Dakle, više od2,3 miliona građana može očekivati da im dogodine neće biti gore nego ove.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, krajemaprilaove godine bilo je zaposleno 1.841.038. Za 6,8 odsto manje nego u istom mesecu prethodne. Onih 700.000 kojima je država poslodavac može mirno da spava. Oni su zaštićeni. Na vetrometini krize ostaje oko 1,1 milion zaposlenihkod ostalih gazda. Njima niko ne garantuje da će sutra imati ni posao ni platu, bez obzira na to što se očekuje da će u 2010. doći do povećanja BDP od oko 1,5 odsto. Za razliku od države, retki su poslodavci-privatnici koji povećavaju plate svojim radnicima u skladu sa rastom inflacije i ostvarenim povećavanjem proizvodnje i profita. Oni koji raspolažu državnom kasom deliće i ono čega nema, jer će budžet i dogodine biti u minusu.
Zabrinjava, međutim, činjenica da je malo ekonomista koji su bili spremni da podsete Vladu Srbije da ima prečeg posla nego da svojim službenicima, pa bili oni lekari, profesori, policajci, uključujući i penzionere, povećava plate zajmeći.
I pored obećanja tom istom tutoru, MMF-u, da će smanjiti broj zaposlenih za oko deset odsto – država to nije učinila već se iz petnih žila upinje da im poveća plate. To je „briga” za radnog čoveka, ali i sutrašnjeg glasača. Broj zaposlenih u državnoj upravi u poslednjih deset godina povećan je sa 8.000 na 32.000, a u privredi je smanjen za oko 250.000.
Poslednji komentari
Све јасно. Они мени лову, ја их гласам. Колико? Шта колико, колико има. Али и још једно питање. То `колико буде било`, што је благословио ММФ ми је мало. Шта ја да пазарим за те паре? Нову савест? Половну, половичну, закрпљену, ћораву? Па где да је купим? На бувљаку? Колико видим, а често сам тамо, такве робе нема.
Те ћу ја овако. Паре ћу да узмем, тако шта се данас не одбија, а за гласање; па могу и да изађем, а могу тога дана и да будем болестан. Ко би то знао? А, ако и изађем, могу да се предомислим. Јер, ја сам само један обичан гласач, који одлуку доноси обично у последњем тренутку.
Обећање, лудом радовање, знам, а колико ме и како средина цени, чини ми се да сам још увек при чистој свести. Те, додајем тој њиховој рачуници и неке друге трошкове. Контам да су поприлични и претпостављам да неће бити исплаћени до краја. Него, ту дневницу узимам, али и сутрадан је дан. Како ли ћу даље?Нисам ја, ипак, неки башибозук да радим за мале паре.
Текст похваљујем, отворио ми је и друго око.
Izuzetan tekst , cini mi se dobro potkovan statistickim podatcima ...I sta reci..Banda lopova u svim strukturama ...Samo govnava motka resava problem....
Da, tacne brojke, ali zasto nema pitanja i misljenja o tome koliko nam to novca daju - 5.000! Koliko su na primer mogli dati kao pomoc (ne)zaposlenim domacicama, i one glasaju, a rade - u kuci, ko njih prebrojava i ko njih zastupa, a gde su oni sa posebnim potrebama, njima ni 500 dinara... i stvarno sto nam se smeju kroz providnu petohiljadarku...bas su nespretni ovi nasi politicari, a neznaju to.






