Uvodnik
Danijela Davidov-Kesar
Produži život
U trenutku kada više od hiljadu građana čeka na transplantaciju bubrega, njih pedeset na presađivanje jetre, a najmanje petoro na novo srce, list „Politika” je odlučio da se priključi nacionalnoj kampanji „Produži život”, da podrži program presađivanja i pomogne u razvijanju svesti građana o važnosti ovog postupka i zaveštanja organa. I to sa velikim humanim ciljem – da se poveća broj donora, da se smanji dužina čekanja na intervenciju i da nijedna osoba ne umre zbog nedostatka organa.
Mnogi građani nisu svesni činjenice da ukoliko daju pristanak da njima dragoj osobi u slučaju moždane smrti mogu da se uzmu organi, ujedno mogu da spasu minimum sedam života, ali i nadu da će mnogi pacijenti, kojima transplantacija predstavlja jedini vid lečenja, biti operisani na vreme.
Treba imati na umu da oni koji imaju negativan stav prema transplantaciji organa tvrde da je to zbog nedostatka poverenja u lekare i zdravstveni sistem, straha od manipulacije organima, odnosno da organi neće „završiti” kod onih ljudi kojima su zaista potrebni, uverenja da su bogati na vrhu liste čekanja i da time nema šanse za obične ljude, a pominje se često i strah od potencijalne nelegalne prodaje organa na crnom tržištu.
Četvrtina populacije bi pristala da neki član njihove porodice postane donator u slučaju smrti, petina je neodlučna, Oko 15 odsto ljudi ne bi pristalo, ali ipak najveći procenat, 42 odsto stanovnika Srbije ne bi to radilo bez pristanka te osobe.
U godinama krize, ratova, sankcija i poverenje ljudi je s razlogom poljuljano. Ali bez njega cela ova akcija ostaće mrtvo slovo na papiru. Da bi program transplantacije uspeo, neophodno je da između dva i tri miliona ljudi potpiše donorske kartice, jer su presađivanja organa sa preminulih osoba retkost. Ali nije samo problem u tome. Neophodno je da prođe vreme da bi se razvile transplantacije srca i pluća, koje su zasad misaona imenica za naše zdravstvene ustanove, jer treba obučiti lekare koji će operisati, ali i one koji će uzimati organe sa preminulih. Neophodno je i postojanje jedinstvene liste čekanja i bolja saradnja između zdravstvenih ustanova.
Dobrovoljnim zaveštanjem organa svesno možemo da darujemo život drugim ljudima, iskazujući visok stepen solidarnosti i plemenitosti. A koji je procenat da organ daruju oni koji su se na to karticom obavezali? Stručnjaci kažu da su oko 20 puta veće šanse da neko dobije organ nego što će njegovi organi biti uzeti za transplantaciju. Naš sistem donorstva je tri na milion stanovnika, dok se u Španiji spominje broj od 35 donora, a u susednoj Hrvatskoj 17. Ova poražavajuća statistika govori da smo po tome na najnižem mestu u Evropi. Nije lako menjati uvrežena mišljenja, ali presađivanjem organa se produžava život. On nema cenu.
Poslednji komentari
Pre svega htela bih da istaknem informaciju da je u Decijoj klinici Tirsova od nove godine do sad uradjene 2 kadevericne transplantacije t.j. od mozdano mrtvog donora da je poslednji bubreg dobio decak od 4god. a on nije jedini u Tirsovoj je ovog trenutka 15.oro dece na dijalizi (najmldje 2god.)i vecina njih ceka na kadevericnu transplantaciju do 10 godina sto znaci ako vecina ljudi bude mislila da je ova kampanja nesto sto ne treba podrzati STA TOJ DECI OSTAJE jer dok se svi prepucavaju ko ima kolike koristi iz cele ove price deca umiru na dijalizi.
Licno, imam karticu donora od 2004 kada je otprilike i pocela akcija na VMA. Moja porodica takodje! Ne vidim nijedan logican razlog da se ne postane donor i mislim da je vreme i da se ustanovi izjava o voljnoj eutanaziji. Vrlo brzo ce to doci na dnevni red (u Belgiji i Holandiji je to regulisano), pa eto gosn Tomici malo posla, posto se pita sta ce on u politici. Da ga bar zapamtimo po necem dobrom!
Po meni , postavka da sam nehuman i nemoralan ako ne zavestam svije organe je okrenuta naopako. Treba znati da prvenstveno zivimo po prirodnim pa tek onda svim ostalim. Da li je humano dati jetru alkoholicaru ili pluca pusacu, to je lazni humanizam. Za ostale slucajeve potrebe za presadjivanje organa, u 99% slucajeva kriva je genetika, nasledne bolesti. Da li je humano dati nekome organe koji ce posle kao osposobljen siriti te lose gene dalje. Zadatak Medicine je nalazenje 'normalnog' genetskog koda kod coveka, i da sprecava radjanje genetski neispravnih jedinki, kojih u svakoj generaciji ima oko pet posto. Ovako ispada da ih sami gajimo pa onda "humano" lecimo, i ponosimo se time.






