Povratak krvne osvete
Ubistvo Jugoslava Cvetanovića (31) pre nekoliko dana u Vranju podsetilo je na sukob između porodica Luke Bojovića i Slobodana Šaranovića, ali i ukazao na povratak krvne osvete na ovim prostorima. Ubijeni Cvetanović je rođeni brat Saše Cvetanovića, optuženog da je ubio Nikolu Bojovića, brata Luke Bojovića, koji služi kaznu u španskom zatvoru.
U ratu klanova Bojović–Šaranović godinama se nižu osvete na relaciji Srbija – Crna Gora. Počelo je u julu 2009. kada je nestao Slobodan Radonjić. Veruje se da je mladić, koji se dovodio u vezu s trgovinom droge, poslednji put viđen u društvu saradnika Luke Bojovića. U potragu za nestalim uključio se i porodični prijatelj Branislav Šaranović, koji je bio i vlasnik kockarnice „Slavija”. Ubrzo, u oktobru te godine, i on je ubijen na Dedinju. Nešto kasnije ubijen je i otac Slobodana Radonjića – Danilo.
Mediji su zabeležili da se Slobodan Šaranović, brat ubijenog Branislava, tada zakleo da će ga osvetiti. Nekoliko godina kasnije, 2013. ubijen je Lukin rođeni brat Nikola Bojović. Krvavi tragovi osvete obeležili su i naredne godine, u kojima je ubijeno još pet osoba sa obe strane. Pre likvidacije Cvetanovića, u martu 2017. Slobodan Šaranović likvidiran je ispred kuće u Budvi i posle tog ubistva se smatralo da je izmiren „dug u krvi”. Međutim, egzekucija Cvetanovića u Vranju nagovestila je da će se beskrajna spirala smrti nastaviti.
Rat zavađenih porodica ima sva obeležja krvne osvete, u kojem dominira poslovica: „Oko za oko, zub za zub”. „Dug u krvi” je običaj iz davnih vremena, a današnji klanovi su ga vratili uprkos tome što je država hapšenjem osumnjičenih pokazala postojanje zakona.
Krvna osveta se u Srbiji decenijama smatra zastarelim, primitivnim običajem. I u većem delu Crne Gore odavno je odbačeno verovanje da se konflikt između dve familije ili klanova, započet ubistvom člana jedne porodice, mora nastaviti nizom međusobnog likvidiranja muških srodnika. Sve manje se danas čuje termin da jedna familija drugoj „duguje krv”, a da se ubistvo opravdava „svetlim obrazom” i „čašću”. Činilo se da je beskrajna spirala smrti, prelaska „duga u krvi” sa familije na familiju konačno prestala, a da se kukavicom i sramotom porodice ne smatraju više oni koji bi odbili da likvidiraju „zakletog neprijatelja”.
Ipak, običaj se u znatno manjoj meri održao i danas u nekim delovima zapadnog Balkana. Zabeleženi su slučajevi krvne osvete i u Kampanji, Apuliji, na Kritu, Korzici, Siciliji i Sardiniji. Za ovakav način obračuna među porodicama znaju i Paštuni u Avganistanu, Kurdi u Iraku i Turskoj, Somalci...
Na Balkanu je krvna osveta najizraženija u Albaniji, pogotovo na severu zemlje i u selima, gde se primenjuje kanon Leke Dukađinija, po kome, u slučaju ubistva, građani sami međusobno sude i presuđuju: krv za krv, glava za glavu.
Nepisani zakon osvete odnosi se na muške glave u porodici, a u strahu od ubistva mnoge familije decenijama žive u kućnom zatvoru. Podaci koji se pojavljuju u medijima govore da u Albaniji nekoliko hiljada porodica živi u kućnom zatvoru, među njima oko 800 muške dece.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


