Rukavica koja čita emocije
Izum Nikole Krstića, maturanta Elektrotehničke škole „Nikola Tesla”, mogao bi da promeni i poboljša stvarnost koju, u mraku, proživljava više od 12.000 slepih i slabovidih građana Srbije. Ideju da napravi uređaj koji će ovim ljudima olakšati život srednjoškolac je dobio u maju, spremajući se za takmičenje „Preduzetnik” Organizacije za promociju potencijala Srbije, a proizvod je predstavio nedavno, u okviru Sajma omladinskog preduzetništva.
Rukavica, objašnjava Nikola, funkcioniše po principu navođenja sličnom belom štapu, menja ga i dopunjuje. Želeo je, kaže, da napravi jedinstven uređaj koji će slepima pružati informacije koje im trenutno nisu dostupne.
– Sve je počelo sa pretpostavkom i idejom da bi rukavica možda bila korisna slepim i slabovidim osobama. Razgovarao sam sa njima, ali finalna testiranja tek predstoje, pa ću tek posle toga tačno znati šta treba da izmenim ili prilagodim – kaže Nikola.
Tehnički razvoj još nije završen i iako rukavica sad ima veći deo funkcionalnosti potrebno je dovršiti sisteme za prepoznavanje objekata i tumačenje emocija, koji su, po njegovom mišljenju, unikatna vrednost izuma.
– Primarni „posao” uređaja je da pomogne slepima i slabovidima da se u realnom svetu lakše snalaze i dobijaju informacije. Rukavica pomoću određenih tehnologija na osnovu trenutnog izraza lica tumači emocije i procenjuje njihov intenzitet. Naravno, tu informaciju treba kombinovati sa onim što korisnik čuje i tako doći do konačnog zaključka – precizira mladi izumitelj koji dodaje da mu je bitno da proizvod bude pouzdan, kvalitetan, da ima izdržljivu bateriju, ali i da bude udoban.
Kada je počeo sa osmišljavanjem rukavice, Nikola nije imao predstavu da bi izum mogao i da unovči, ali je posle nekoliko razgovora sa iskusnijim ljudima od sebe shvatio da bi jedan takav uređaj mogao da se proizvodi i za tržište.
– Prvenstveno je potrebna investicija za dalji i finalni deo razvoja. Važno je i da se rukavica testira i da bude zvanično odobrena, a sve to košta. Tek posle dolazi ozbiljna proizvodnja i prodaja, a svakako investitor bi imao određeni udeo u kompaniji, pa i deo samog profita – kaže Nikola dodajući da je ideja da ovaj proizvod bude dostupan svima i da bude što jeftiniji.
Ideja mu u glavi ne manjka pa zato planira da školovanje nastavi na Računarskom fakultetu, iako je, dodaje, zainteresovan i za stipendije u inostranstvu.
– Kao i svi, želim da ostanem u Srbiji, da ovde radim i živim, ali ako se negde u inostranstvu ukaže bolja šansa, razmislio bih i o toj opciji – zaključuje Nikola.
„Beli štap”: ništa bez orijentacije
Ideja srednjoškolca Nikole Krstića bila je da slepim i slabovidim osobama olakša kretanje, ali Vesna Nestorović, predsednica udruženja „Beli štap”, mladom izumitelju zamera što se prilikom izrade rukavice nije konsultovao sa njima. Nestorović smatra da je obuka slepih i slabovidih osoba dugotrajan i mukotrpan proces, a da ovaj izum nikako ne može da taj rad i trud nadomesti.
– Rukavica bez dobre orijentacije ne znači ništa – poručuje predsednica „Belog štapa”.
Pred izumom je tek testiranje, poručuje Nikola. On dodaje da će u toj fazi slepi i slabovidi imati priliku da isprobaju uređaj, a da će sve njihove zamerke biti uvažene.
– Ovo je samo predlog, a rukavica će se, kada prepoznamo potrebe korisnika, dalje usavršavati – ističe Krstić.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


