„Posle Ukrajine Balkan" i Boško Jakšić
(Новица Коцић)
Osnovno je pravilo da iza sadržaja mora da stoji autor, ako je imalo ozbiljan, kako bismo znali kome da se divimo ili od koga da se ogradimo. Sudeći po sadržaju teksta „Posle Ukrajine Balkan” („Politika”, Pogledi, 26. avgust), čitaocima „Politike” je podmetnuto kukavičje jaje. Navodni autor navedenog sadržaja – Boško Jakšić, u stvari je samo korisnik izvornog sadržaja kolumniste Dejvida von Drela na engleskom jeziku, objavljenog u „Vašington postu” 22. marta 2022. godine, koji je i prisvojio. Naime, više od 80 odsto sadržaja je skoro doslovno u prevodu preuzeto od izvornog autora, čije ime se nigde ne pominje u tekstu niti se koriste navodnici, izuzev nekoliko citata ideja i dela Aleksandra Dugina.
Tragedija porodice Dugin je od 20. avgusta ove godine prisutna na stranicama „Politike”, katkad možda i neprimereno povodu. Interesovanje za to nije još presušilo. Jedni tragaju za počiniocem zločina. Drugi Aleksandra Dugina predstavljaju kao velikog prijatelja Srba i Srbije, koga odlikuje sloboda mišljenja čija je logika empirijski potvrđena („Mediji i smrt Darje Dugine”, „Politika”, 25. avgust). Treći naširoko slikaju Aleksandra Dugina kao političkog filozofa, ideologa ruskog ekspanzionizma, ekstremnog desničara, fašistu, Putinovog duhovnog inspiratora koji priprema ruski dolazak na Balkan (u Srbiju i BiH), pošto završi rat u Ukrajini („Posle Ukrajine Balkan”, „Politika”, 26. avgust). Ovi treći su se posebno istakli u kopanju po svim mogućim izvorima: od mladalačkih interesovanja Aleksandra Dugina za mistične doktrine, članstva u podzemnim organizacijama, navodnih simpatija prema fašizmu, preko njegovih objavljenih knjiga, do političkih i obaveštajnih veza u delovanju protiv Zapada.
Nije sporno kopanje po izvorima kad je usmereno na objektivizovanje saznanja. Sporno je kad se plodonosno parazitira na tuđem kopanju, bez navođenja autora i izvora i kad se epigonski sledi tuđe usmerenje. Jasno je s kojim namerama se „otkriva” toliki mrak oko Aleksandra Dugina. Nije, međutim, sasvim jasno zašto i s kojim pravom penzionisani novinar „Politike” izigrava autora teksta „Posle Ukrajine Balkan”, osim ako mu je Dejvid von Drel pozajmio autorstvo.
Neprikosnoveno je pravo novinara da slobodno iznosi svoja mišljenja i tumačenja uz objektivizaciju verodostojnosti; da bira novinarsko i političko opredeljenje, ali ne sme zaboraviti osnovno novinarsko pravilo: upotrebu navodnika ili oznaku izvora kada preuzima tuđe. Ne iznenađuje proizvoljnost i subjektivizam novinara Boška Jakšića, nije prvi put, ali je ovakvo pozajmljivanje autorstva sasvim neočekivano.
Miodrag Srbljak,
Kraljevo