Najlepše od svih zna da grli dete
Књига „Бродорама” Гордане Роглић Стијачић (Фото/лична архива)
Knjiga „Brodorama” Gordane Roglić Stijačić već naslovom upućuje na poseban doživljaj pri kojem se posmatra slika predela dveju reka u istorijskom trajanju i kroz mitska zbivanja i legende. U jezičkim čarolijama, reč grčkog porekla panorama (pan – sve; orama – pogled), koja se odnosi na širok vidik, poprima zanimljivo pesničko značenje. Zato kovanice stvaraju novi poetski krug, pa su, pored naslovne, tu još i: Voćkarama, Tajnorama, Zaljubljenorama, Tisorama... Lepo bi bilo da neke od tih novih reči zažive i „uskoče” u rečnik mališana.
Priča o simbolu Beograda, malom vrapcu Dživdžanu, kao i ona o Džinu koji je popio celo Panonsko more, nalikuje legendama koje nastaju u narodnom viđenju i tumačenju različitih pojava. Tisa i njeno cvetanje svedoci su kratke i očaravajuće ljubavi u prirodi.
„Beogradski zagrljaj”, najkraća priča, lirski je zapis i uvodi u sledeće piče: „Zagrljaj“ i „Tajna i zagrljaj”. Ono što je najvažnije, čin zagrljaja u ovim pričama i pesmama je sinonim prijateljstva, bliskosti i ljubavi. Dominantni motiv izražava se zagrljajem, kao snažnom taktilnom senzacijom i prirodna je potreba dece i odraslih. Sa ovim pričama lepo se slaže pesma „Zagrljaj”, koja se može doživeti kao himna o zagrljajima, kao što se to i vidi iz stihova: „U mestašcu svakom okrugle planete, najlepše od svih zna da grli dete.”
Čika Jova Zmaj i Mika Alas, pesnik i naučnik, predstavljeni su u kratkim i pričama kao poznati i omiljeni stvaraoci, svako u svojoj oblasti. Osobenost tog predstavljanja je utisak neposrednosti, posebno kada se pesnik i lekar obraća svojim čitaocima.
Mesta za motiv ljubavi ima i u priči „Voćkorama”, gde se reč ljubav tvori putem izvedenice zavoćkati se, a njom se još može izraziti dvostruka ljubav, prema devojkama koje nose imena voćaka, ali i prema samom voću. Ali, stvara se tako nonsensna situacija koja se ogleda u tome da devojke ne vole svoja imena: Malina, Višnja, Marela, Jagoda, Dunja.
Lepotu ovih priča, koje su raznovrsne i zanimljive, čini buđenje plemenitih osećanja i potreba da se čovek, maleni i onaj odrasli, stalno vraća prirodi. Većina sadrži kratke dijaloge kojima se stilski osvežava prozno pripovedanje.
Svaku priču prati jedna ili više pesama sastavljenih najčešće od katrena, ali ima ponegde i distiha i dužih strofa, sa rimom prikladnom za stihovanje namenjeno deci. Rime su uglavnom paralelne, ali ima i onih ukrštenih, ponegde i kombinovanih. Pesme su zato melodične, veselog su i poletnog ritma, kako to deca vole, pa ih lako mogu i učiti napamet.
U knjizi „Brodorama” postoje i kratke, zanimljive preporuke deci, kao što je ona da se napravi papirni brodić, ili da se nacrta beogradski vrabac kako skakuće, ili da se nacrta slatka brkata someća porodica iz Dunava.