Sreda, 17.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Strah od novog vremena

Strah od novog vremena
Из представе „На љетовању”

Drama Maksima Gorkog „Na letovanju” (1903) čehovljevski je prikaz života grupe likova, intelektualne elite tadašnjeg društva, uhvaćenih u trenucima letnje dokolice, kada se postepeno otkrivaju detalji iz njihovih unesrećenih života, promašenih brakova, neuzvraćenih ljubavi, lažnih prijateljstava, pogrešno izabranih profesija. Predstava rediteljke Radmile Vojvodić, ostvarena u okviru konzistentno i suvereno sprovedenog psihološkog realizma, izvedena je na veoma lepom i adekvatnom prostoru Instituta za biologiju mora u Dobroti (Kotor).

Najveći deo radnje se dešava u bašti, ispred zgrade Instituta; sa leve strane je zgrada, na čijoj se terasi odvijaju sekundarni prizori; desno od bašte je more, na kojem pluta platforma na kojoj izvođači, takođe, igraju. Ovakav koncept prostora omogućava efektno izvođenje simultanih prizora, a u celini posmatrano ambijent je odlično iskorišćen u realizaciji niza rediteljskih ideja.

Nada Šargin prodorno igra melanholičnu i razočaranu, iako lepu i privlačnu Varvaru Mihajlovnu, zgađenu prosečnošću okruženja koje u njoj izaziva duboki antropološki pesimizam, nepovratni gubitak vere u ljude i u život. Lik njenog muža Basova neposredno i izuzetno uverljivo stvorio je Jernej Šugman, kao fizički i mentalno zapuštenog, otupelog advokata koji, po opštem mišljenju, ne zaslužuje Varju za ženu. Gorana Marković igra Basovljevu sestru Kaleriju, osobenjakinju koja u poeziji i muzici nalazi izlaz iz bljutavosti svakodnevice. Glumica je, u pojedinim trenucima, igra uz izvesne doze karikaturalnosti što od nje, sasvim opravdano, pravi i patetičnu osobu (na primer, u sceni u kojoj ona izveštačeno, deklamativno recituje svoje poeziju).

Varja Đukić igra lekarku Mariju Ljvovnu, na profesionalnom planu odlučnu i jaku, a na ličnom nesigurnu i nepoverljivu; ona žudi za ljubavlju, ali je dočekuje sa krajnjom suzdržanošću, nevericom, pa i strahom. Svetozar Cvetković nastupa u ulozi priznatog pisca Šalimova, umornog i bespovratno razočaranog u ljude, kao i u svoju profesiju, ciničnog prema ljudskim slabostima, njihovoj lenjosti i nemoći da se dignu iz mulja besciljnosti življenja. Jelena Đokić stvara lik Julije, bučne, žovijalne i strastvene, no, ispostaviće se da je ta naglašena, površinska žudnja za životom oblik maskarade, način da se prikrije još jedan dubinski očaj.

Zoran Vujović igra grotesknog Dvotačku, lik koji komički izobličava fakat tragičnosti življenja, zauzimajući tako drugačiji, tragikomični ugao posmatranja opšte nesreće, baksuzluka i promašenosti. Marinko Madžgalj energično stvara lik Zamislova, Dejan Ivanić ciničnog kicoša Suslova, Dušan Kovačević Rjumina, opsesivno i nekontrolisano zaljubljenog u Varju, Emir Ćatović Vlasa, mladalački zaljubljenog u Ljvovnu... Niko od njih ne živi život koji želi, svi su zaglavljeni u košmarima neostvarenih snova, propalih planova, iskasapljenih iluzija.

U finalu predstave, izvedenom na drugoj, prostranoj terasi Instituta sa koje se pruža verovatno najlepši pogled na Kotor, more i romantično osvetljeni Stari grad (publika će se tu preseliti, zajedno sa izvođačima), dolazi do kulminacija pojedinačnih drama – likovi potpuno gube kontrolu, maske se ogoljavaju, a na površinu isplivavaju užasna sebičnost, licemerje, ponižavajuća mržnja. U tom kontrastu, između zaista vanredno, skoro bolno lepog pejzaža i realnosti izgubljenih života rađa se snažan, preplavljujući osećaj tuge zbog propuštenih šansi i izneverenih ideala. U ovim finalnim scenama radnja se i jasno kontekstualizuje u savremeno društvo. Predstava tu direktno kritikuje aktuelnu političku situaciju, osuđuje vlast zbog slabog snalaženja u doba tranzicije, gubljenja kompasa, nemogućnosti izvođenja društva na siguran, osvetljeni put. Intimne drame postaju društveno označene, lična lutanja se tumače i kroz političke stranputice, individualni padovi postaju metafore istorijskih lomova u kojima se prepoznaje i činjenica o stalnom kruženju vremena i događaja. Promene su samo jedna od faza u kružnom toku istorije, a svest o tome treba da relativizuje njihov značaj, odnosno umanji naše predimenzionirane strahove od dolaska novog vremena.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.