Subota, 27.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Od Abisinije do Beograda

Od Abisinije do Beograda

Otkrivanje spomenika Aleksandru Sergejeviču Puškinu, 19. oktobra u parku „Ćirila i Metodija” u Beogradu, vratilo nas je više od tri stoleća unazad, kada je u Eritreji, severnoj provinciji Etiopije, započeta jedna čudesna životna priča u kojoj će se vek kasnije (1799) pojaviti i sam Puškin.

U toj priči važnu ulogu ima grof Sava Vladislavić (1664-1738), poreklom Hercegovac, veliki pouzdanik ruskog cara Petra Velikog (1672-1725). Nosilac glavne uloge je Abraham (Ibrahim) Hanibal (? – 1781) sin lokalnog eritrejskog plemića i veleposednika.

,,Leta 1706. došao sam u Rusiju iz Carigrada sa grofom Savom Vladislavovičem, svojom voljom, u mladim godinama i bio dovezen u Moskvu”, napisao je Hanibal mnogo decenija kasnije, kada je već na svet došao i Osip, njegov drugi sin, čija je kćerka Nadežda rodila Puškina.

Abraham Hanibal bio je pradeda genijalnog pesnika.

Predanje govori da je Hanibal bio vrlo oštrouman i otresit, zbog čega je otac u njemu rano video svog naslednika, što je stvorilo veliku ljubomoru kod starije braće.

Kada su Turci pokorili Eritreju, braća su iskoristila očevu odsutnost i poslala mlađanog Abrahama kao taoca u sultanove saraje na Bosforu.

U bolnom zapisu nastalom kasnije, on je opisao sliku koja ga je proganjala celog života – dok ga turski brod otkida od rodne grude, za njim pliva sestra Lagan, s nadom se da će stići lađu i poslednji put poljubiti svog brata.

U sultanovom saraju brzo se pročulo za tog pametnog, lepog i jogunastog dečaka. Nazvali su ga Arapinom, što je ime koje će ga pratiti do kraja života.

Srećna je okolnost da je Jovan Dučić punih deset godina istraživao izvore prvog reda o svom zemljaku iz Hercegovine i 1940. konačno završio rukopis ,,Grof Sava Vladislavić”. Dučić je koristio pisane izvore na srpskom, ruskom, francuskom, nemačkom, italijanskom i rumunskom jeziku, a istražio je arhivsku građu iz Dubrovnika, Venecije, Moskve, Helsinkija, Bukurešta i Beograda.

Arapin Petra Velikog je umro 1781. a Dučić izričito tvrdi da je tada imao 93 godine, što bi značilo da je Abraham došao na svet 1688. godine.

Da je Dučić u pravu, posredno nam potvrđuje Puškin u svom romanu ,,Arapin Petra Velikog”, posvećenom pradedi, pišući da je Abrahamov prijatelj u detinjstvu, kada je doveden u Rusiju, bio jedan od Savinih sinova, Luka, rođen 1684. godine.

Grof Sava je Abisinca, tvrdi Dučić, ,,bio kupio na pijaci kao roba” i doveo ga ruskom caru u leto 1705. iz Carigrada, gde je često odlazio u poverljive misije, da izvidi prilike u Turskoj. ,,Blagodareći ljubavi Save Vladislavića, imam takvih prijatelja koji mogu brzo saznati tajne na porti i meni ih saopštiti”, javljao je tih godina ruski poslanik grof Tolstoj, caru u Petrograd.

Pokazaće se kasnije da je dovedeni Abisinac bio izvanredna dragocenost za Petra Velikog, koga je grof Sava tada snabdeo i dokumentom ,,Tajni opis Crnog mora”, jer u ono vreme obale i plovni putevi tog mora i raspored utvrđenja nisu bili poznati Rusima.

Ukrštanja linija života učiniće kasnije da zahvaljujući pregnuću grofa Save Vladislavića, kao direktni potomak Abrahama Hanibala na svet dođe i Aleksandar Sergejevič Puškin.

Slobodan Kljakić

-----------------------------------------------------------

Usponi i padovi

Ibrahim je pokršten po pravoslavnom obredu 1707. kada mu je kum, Petar Veliki, dao ime Petar, a u čast cara nazvan je Petrovnim. Njegovu majku je na krštenju predstavljala žena poljskog kralja Argusta, kraljica Hristina Ebergerdina.

Car ga je poslao na školovanje u Francusku, gde je završio i čuvenu politehniku u Mecu, bio je dobrovoljac u francuskoj vojsci u kojoj je stekao čin pukovnika, a po povratku u Rusiju 1716. postao je kapetan –poručnik bombarderske čete, u kojoj je sam car bio kapetan.

Pao je u nemilost posle imperatorove smrti i bio prognan u Sibir, ali ga je i odatle oslobodio grof Sava, pozivom da mu pomaže u konačnom povlačenju granice između Rusije i Kine.

Negde 1735. Abraham je dodao svom imenu – Hanibal, a carica Katarina ponovo ga je nagradila poverenjem i obasula počastima, tako da je 1752. stekao čin inženjerijskog general-majora. Penzionisan je 1762. godine.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.