Utorak, 23.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Misao za moderna vremena

Misao za moderna vremena
Егизстенцијализам је хуманизам: Жан Пол Сартр

Kompleksna je i raznovrsna Sartrova misao, čak i ako pokušate da je pratite samo kroz teorijske tekstove, a izostavite književna dela, intervjue itd. Od svoje prve knjige (1936), do poslednjih intervjua, datih mesec dana pred smrt, ovaj francuski filozof i književnik bio je u potrazi za istinom (istinama), ali i vlastitim stanovištem – koje je menjao tokom pedesetak godina;u različitim periodima zastupao je različita opredeljenja i ideje: od egzistencijalizma, do marksizma.

Sartr je rođen i umro u Parizu (21. jun 1905.– 15. april 1980). Tu je studirao i doktorirao filozofiju, 1929, na jednom od univerziteta Ecole Normal Superiore. Njegovo prijateljstvo, zatim i veza sa Simon de Bovoar (1908–1986) počinje u studentskim danima, u vreme kad je ona studirala na Sorboni. Od početka tridesetih godina, tokom narednih 50 godina, oni su stvorili velika dela i uticali na širok krug autora u Francuskoj, Evropi i vanevropskim zemljama.

Posle Avra, gde je bio profesor filozofije u liceju, Sartr je kratko vreme bio na studijskom boravku u Nemačkoj (1933–1934), gde je posebno proučavao filozofijeHuserla i Hajdegera.

Mapa Sartrovog stvaralačkog puta mogla bi se vezati za fenomenologiju, egzistencijalizam i marksizam, pri čemu je u poslednjem periodu (1960–1980) nastojao da poveže određene ideje i vrednosti egzistencijalizma i marksizma i da marksizam odvoji od staljinističke teorije i prakse.

Nakon prve knjige – Imaginacija (1936), i dela Transcendencija Ega: skice za jedan fenomenološki opis (1936–1937) usledio je roman Mučnina (1938). Rokanten, ličnost iz ovog romana, nada se u jednom trenutku da će moći svoj život da osmisli napisavši jednu knjigu. Reklo bi se da je Sartr ispunio ovu Rokantenovu nadu svojim delima.

Tokom 1939. mobilisan je, a 1940. dospeo u nemačko zarobljeništvo, koje je proveo u logorima u Francuskoj. Godine 1941. pušten je iz zarobljeništva zbog lošeg zdravstvenog stanja, pa se vratio u Pariz, gde je radio u liceju Kondorse. Vratio se pisanju i 1943. objavio je veliko filozofsko delo Biće i ništavilo,započeto 1939, u kasarni, kao i dramu Muve. Iz tog vremena su i njegova druženja sa drugim intelektualcima. Sa Merlo-Pontijem osniva grupu „Socijalizam i sloboda” i pridružuje se pokretu otpora.

Među zagonetkama iz Sartrove biografije su i dve odbijene počasti – francuska Legija časti (1945) i Nobelova nagrada za književnost (1964). Nobelovu nagradu je odbio, smatrajući da je ova povremeno bila u funkciji određenih građanskih vrednosti i stoga što takva nagrada stvara oreol (marketinšku halabuku) oko pisca, koji treba da ostane pre svega odgovoran svom delu i čitaocima, na osnovu onog što je stvorio, a ne da se afirmiše na osnovu prestižne nagrade i publiciteta koji je prati.

Oktobra 1945. Sartr, De Bovoarovai Merlo-Ponti osnovali su časopis Moderna vremena, koji će u narednim decenijama okupljati intelektualnu elitu Francuske. Posle Drugog svetskog rata Sartr postaje jedan od glavnih predstavnika egzistencijalizma (programska knjiga: Egzistencijalizam je humanizam, 1946).

Egzistencijalizam Sarta, Kamija i Merlo-Pontija se smatra „ogrankom” u sklopu evropske filozofije egzistencije, čijim pretečama su smatrali Kirkegarda, Ničea, ili čak Bleza Paskala. U nekim delima on koristi sintagmu „egzistencijalna psihoanaliza” koja označava tumačenje ljudskih postupaka u odnosu na fundamentalni projekat koji objedinjuje nečiji život. Na toj osnovi – delom i pod uticajem nemačkih egzistencijalista – nastaće tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka i tzv. egzistencijalna psihologija i psihoterapija.

Zanimljivo je da su 1948. sve Sartrove  knjige stavljene na Indeks zabranjenih knjiga Katoličke crkve, jer su – zbog njegovog ateizma – smatrane štetnim po duhovno zdravlje.

Iako slabog zdravlja, delom po konstituciji, a delom zbog preterivanja u pušenju i piću, bio je i čovek od akcije u nekim periodima, uključujući i vreme okupacije Francuske. Sartr je osuđivao sovjetsku agresiju na Mađarsku 1956, u tekstu „Staljinova avet” iz 1957, a potom i agresiju na Čehoslovačku, 1968. Zajedno sa Bertranom Raselom, 1966. osnovao je i čuveni Raselov sud, koji je okupio širok krug intelektualaca iz različitih zemalja, među njima bio je i Vladimir Dedijer. Istraživao je i osuđivao različite agresije velikih sila i kršenja međunarodnog prava, posebno tokom rata u Vijetnamu.

Tokom šezdesetih i sedamdesetih Sartr se angažuje na levici i u različitim akcijama. U vreme studentskih demonstracija 1968. bio je nakratko uhapšen, kao i 1970. – zbog rasturanja levičarskog lista koji je tada uređivao – Stvar naroda.

U svom delu Kritika dijalektičkog uma(1960) nastoji da poveže marksističku dijalektiku sa egzistencijalizmom, tj. klasne odnose i individualnu odgovornost pojedinca, shvaćenu na egzistencijalistički način. Po njemu, dijalektika ima prvenstveno istorijski i antropološki smisao, a ne treba je primenjivati u tumačenju prirode (to je bio deo spora unutar marksizma tih godina).

Sartr je između 1956. i 1969.dolazio četiriputa u Beograd, sam, ili sa Simon de Bovoar. Imao je više povoda – susreti sa piscima, podrška nesvrstanima, objavljivane su mu knjige i izvođene drame: Muve, Zatočenici iz Altone, Prljave ruke, Iza zatvorenih vrata, Đavo i gospod Bog... Te predstave su bile dobro posećene i mnogim Beograđanima Sartr je bio poznat pre svega po svojim dramama. Njegova prva knjiga na ovim prostorima je bila Mučnina (1952) u prevodu Tina Ujevića, a kasnije su mu puno puta izdavana različita dela. Najobuhvatnije izdanje je izdanje njegovih Izabranih spisa u 12 tomova, u Nolitu (1981–1984). Tu su uključene i dve obimne filozofske knjige: Biće i ništavilo i Kritika dijalektičkog uma.

Sartr je imao talenat donekle sličan Volterovom: sklonost i sposobnost da filozofske ideje izrazi i kroz prozne i dramske tekstove, odnosno zaplete. Nekim čitaocima taj deo njegovog stvaralaštva je bio bliži i zanimljiviji, mada on i u filozofskim delima pojmove nekad objašnjava preko opisa nekih konkretnih situacija.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.