Defibrilatori pomažu kod infarkta na ulici
Poput Pariza i drugih velikih evropskih metropola, u Beogradu će se tokom juna postaviti defibrilatori, uređaji za pružanje pomoći osobama kod kojih je došlo do iznenadnog srčanog zastoja, kaže za „Politiku” dr Branimir R. Lazić, direktor beogradskog Zavoda za hitnu medicinsku pomoć. Ovi defibrilatori imaju softver na srpskom jeziku, koji izdaje uputstva kako se postupa u slučaju prestanka rada srca, međutim i dalje to mora da radi osoba koja je prošla obuku, kaže direktor Hitne pomoći. Ideja je da se ovi defibrilatori postave na poznatim, javnim mestima na primer na ulazu „Beograđanke”, recepcijama nekih hotela, u podzemnom prolazu na Terazijama.. U toku su pregovori o postavljanju, pošto je za to potrebno obezbediti određene dozvole.
Prvi defibrilator već je postavljen na beogradskom aerodromu „Nikola Tesla”, čime je ispunjeno pravilo iz međunarodnih protokola da je svaki aerodrom dužan da ima ovakav uređaj. Dr Lazić objašnjava kako je utvrđeno da se posle dugih, interkontinentalnih letova, posle sedenja u istom položaju pet i više časova, lako može dogoditi da se „otkači” tromb i time uzrokuje srčani zastoj, pa je uvedena obaveza da na međunarodnim aerodromima bude postavljen defibrilator, uz osoblje obučeno da njime rukuje.
Uz dogovore o postavljanju defribilatora na desetak prometnih mesta u glavnom gradu, priprema se i obuka laika za pružanje prve pomoći kod iznenadnog srčanog zastoja. Iako ne postoji precizna statistika koliko je u Beogradu bilo slučajeva smrti na ulici zbog prestanka rada srca, naš sagovornik kaže kako trećina svih poziva Hitnoj pomoći stiže sa ulice, a među njima su i apeli za pomoć zbog infarkta.
– U Parizu se dnevno dogodi više od tri iznenadna srčana zastoja, a u gradu je 3.000 ovakvih uređaja. Za dvomilionsku prestonicu, poput Beograda, desetak defibrilatora, naravno, nije dovoljan broj, ali važno je da smo prepoznali problem – kaže dr Lazić.
Direktor Hitne pomoći ističe da građani bez medicinskog znanja ne bi trebalo sami da se upuštaju u postupke reanimacije. Dovoljno je ukoliko prepoznaju da neko ima zdravstvene tegobe ili vide da je na ulici izgubio svest, o tome što pre obaveste Hitnu pomoć. Takođe, lekari ponavljaju da je od izuzetne važnosti da osoba koje je pozvala Hitnu pomoć ostane na mestu gde je nekome pozlilo i sačeka dolazak lekarske ekipe.
– Ideja takozvanog prvog odgovora je vrlo korisna, ali će ona biti efikasna tek kada Beograd bude imao nekoliko desetina hiljada obučenih osoba za ukazivanje ove vrste pomoći. Nekoliko stotina obučenih ljudi za grad veličine Beograda ne znači ništa. Bilo kakvo nestručno pružanje pomoći može dovesti i do mnogih neželjenih efekata – kaže direktor Hitne pomoći.
Njegova ideja je da edukaciju prođu i zaposleni u „Parking servisu” jer se upravo radnici ove službe u vreme najveće gužve kreću u najurbanijim zonama, gde je i najveća verovatnoća da nekoga pogodi infarkt. Poruka dr Lazića je da što više ljudi treba da prođe obuku za korišćenje defibrilatora, koja za laike traje dva dana po četiri sata, uz učenje osnovnih pravila reanimacije. Po novom zakonu u svakom kolektivu koji broji više od 50 ljudi, jedna osoba će morati da se obuči za pružanje prve pomoći uz upotrebu defibrilatora.
U Zavodu za hitnu medicinsku pomoć u Beogradu su vrlo zadovoljni kako se odvija projekat „Stent za život”, u kojem učestvuju zajedno sa Kliničkim centrom Srbije i KBC „Bežanijska kosa”.
– Naše ekipe preskaču sva „uska grla” u dežurnim ustanovama: prijemna odeljenja kliničkih centara, ambulante, ne otvara se karton, nego se pacijent pogođen infarktom direktno vodi u salu za katetarizaciju i na taj način se dobija bitka sa vremenom. Naše ekipe su obučene da daju u venu specijalni preparat koji razbija ugrušak koji je izazvao infarkt. Taj preparata u narodu popularno zovu „hemijskim bajpasom”, a dobili smo ga kao donaciju i imamo ga dovoljno – kaže dr Lazić.
Olivera Popović
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


