Pažnja: ježevi na putu
Kada je Merkator geometrijski razdelio globus, nije mogao (ili nije stigao) ni da zamisli koliko će pojedinci biti ponosni kada njihovoj naseobini dopadne jedan od ovih, dogovorenih, znakova.
Ruma je grad kroz koji prolazi 45. paralela i koji se time zaista diči: ova se zamišljena duž proteže tačno sredinom ulice koja se nekad zvala JNA (ovdašnji fizičari kažu da linija odstupa četiri metra ka severozapadu).
Nekada su na tlu današnje Rume, u okviru rimske pogranične pokrajine (centar: Sirmijum, tamo gde je rođen imperator Aurelije), kraljevala – poljoprivredna imanja Rimljana, u stvari, preteče salaša. Posle Ilira i Kelta koji su se, prirodno, stopili sa osvajačima, ovom teritorijom prolaze germanski narodi, ali i Huni, Avari, i, na kraju, Sloveni koji zatiru ostatke rimske kulture.
Franci, Mađari i Vizantija otimali su se za ovaj predeo, dok prvi miran i prosperitetan period Rumljani dočekuju tek u osvit modernog doba: od 1718. godine i Požarevačkog mira dobijaju 200 godina za miran rast, razvoj i napredak pod zaštitom Habzburške monarhije. Nisu dugo čekali: zahvaljujući baronu Marku Pejačeviću 1746. niče urbano, brižljivo planirano naselje ušorenog tipa; čuveni Rumski vašar održava se premijerno već sledeće godine u oktobru (čekala se povelja Marije Terezije); Gimnazija je osnovana četvrt veka kasnije, i to voljom Pantelejmona Hranisavljevića, rumskog đaka, i Timoteja Jovanovića iz Sombora. Đaci su dolazili iz Ugarske, iz Egra, Budima, Pešte, Temišvara, i iz cele Bačke, Slavonije, Hrvatske i Srema, a kao nastavnici dovode se stranci. U školi se učio psaltir, časlavac, "promisao božija i tolkovanije desjatoslovija", ali i klasične discipline: sintaksa, retorika, latinski i nemački jezik, kao i slovenska gramatika.
Prvi VIP učenik ove škole Atanasije Stojković srpsku književnost osvetlio je autorskim romanom, napisao je prve udžbenike fizike i metafizike (i posvetio svom profesoru Hranisavljeviću), a sa doktoratom iz Getingena radio je kao profesor i rektor Univerziteta u Harkovu.
Kao najbolja škola svoga vremena, Gimnazija se pominje i u "Memoarima" prote Mateje Nenadovića. Mokranjčev učitelj, Teodor Andrejević bio je rumski đak i član Štrausovog orkestra; danas postoji inicijativa da se nekadašnji gimnazijalci okupe do kraja godine.
Za obilazak je najbolje imati vodiča Rumljanina. Ako je iz ekipe mlađih, saznaćete sve o OI-pank festivalu, o tamburašima, pozorištu i horu, o kreativnosti i ceni darovitosti. O tome kako se veštine stiču tako što kao srednjoškolac pokreneš strip fanzin. O Rumi kao rasadniku pank filozofije od osamdesetih naovamo, o deportacijama vatrenih rumskih navijača iz susednih država, i o usudu ovog pomalo zaboravljenog i zametnutog u privatizaciji – grada na raskršću puteva.
Ne propustite vožnju biciklom alejom od centra do železničke stanice: to je put kojim je nekada Miroljub Labus, po sopstvenom priznanju, išao u školu. Posetite Borkovačko jezero sa horom ljubavno nadahnutih žabaca, jednom uhvaćenom lisicom za koju reklama ide "osnovan je zoo-vrt" a za čije se oslobađanje bore ljubitelji životinja; ima tamo prelepa brana (sa koje će vas, možda, oterati neki brka!). Ima tu suncem prošaranih stepeništa u takozvanim pešačkim zonama po obodu Borkovačke šume. U Rumi, gradu u podnožju planine posvećene Bogorodici, u samom centru nalazi se prelepa Grčka crkva, nastala 1840. godine ktitorstvom 24 cincarske porodice.
Ruma je grad u kome još mirišu kaldrma i mokre maćuhice u jednom cugu, i u kome ćete rado sačekati da vam put pređu kornjača ili jež, baš zato jer je skoro nezamislivo da se to igde radi; to je mesto kome treba pomoć baš sada, u ovom vremenu čuda i promena.Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


