Četvrtak, 02.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Šamar Stejt departmentu

Šamar Stejt departmentu

Nikada do sada nije zabeleženo da čak četvrt miliona akata, preciznije 251.287, nestane iz arhiva jedne ozbiljne države i završi na naslovnim stranicama svetske štampe i Interneta.

Upravo toliko dokumenata, mahom diplomatskih depeša, dostavljeno je internet portalu „Vikiliks” (a za onima koji su to učinili FBI i CIA grozničavo, ali bezuspešno, tragaju). U zajedničkoj akciji, utanačenoj sa pet vodećih listova zapadnog sveta – „Njujork tajms”, „Gardijan”, „Špigl”, „Mond” i „Pais” – i uz podršku pridruženog „Vašington posta”, „Vikiliks” je učinio američku administraciju smešnom, listom zaključuju komentatori.

U kritikama se, međutim, ukazuje da nije reč samo o podsmehu sa kojim bi SAD mogle da se suoče. „Vikiliks” je udario šamar u lice Stejt departmentu, dokumentujući crno na belo bahato i maćehinsko ophođenje Vašingtona prema najbližim saveznicima i prijateljima. Takva praksa mogla bi da doprinese naglom i tragičnom gubitku poverenja saveznika u SAD kao pouzdanog partnera.

U pogledu (ne)poštovanja ličnosti, svetski mediji se utrkuju u citatima opisa koje su američke diplomate slale depešama u Vašington. Nemački kancelar Angela Merkel opisana je kao „teflonka” (osetljiva na dodir i nespremna da ide do kraja), bez dara za kreativnost. Britanski premijer Dejvid Kameron dobio je pridev (političar) perolake kategorije, a njegov prethodnik Gordon Braun titulisan je u internim izveštajima kao – zver.

No, ukoliko su uvredljivi opisi državnika zanemarljivi, nedovoljno obezbeđene diplomatske depeše predstavljaju daleko veći problem. Ukazuju na nemar predstavnika SAD i njihove resorne centrale, ali i na njihovu nespremnost da se saveznici svim sredstvima zaštite. (Depeše su bile nedovoljno obezbeđene za slučaj da dospeju u pogrešne ruke, a dojave i analize američkih diplomata, neuobičajeno za postojeću praksu u svetu, neuvijeno su, dakle, otvoreno i lako razumljivo formulisane.)

Tako iz dokumenata proizlazi da su arapske države poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata bile vatreniji zagovornici vojne akcije protiv Irana od samog Izraela.

Shodno rečenom, američka administracija sa Stejt departmentom na čelu pokrenula je kampanju „razjašnjenja nesporazuma” u takozvanim ličnim kontaktima sa oštećenim stranim vladama i državama. Koliko će to diplomatski formulisano i milijardama dolara okićeno zadovoljenje doprineti uspostavljanju boljih odnosa, ne može se sa sigurnošću predvideti. Pre svega zato što se konačni obim „štete” još ne nazire: „Vikiliks” je odabrao taktiku „hiljadu uboda”. Umesto da objavi sav raspoloživi materijal, dokumente predstavlja u serijama, jednu za drugom. Očekivanja su da će razotkrivanje tajni koje kompromituju Vašington potrajati nedeljama, možda mesecima.

Shvatajući ozbiljnost situacije, državni sekretar Hilari Klinton lično je preuzela inicijativu – pokušavajući da u kontaktima sa državnicima pogođenih zemalja izgladi „nesporazume”. Obratila se vladama Kine, Nemačke, Francuske, Velike Britanije, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Avganistana...

Da li će joj poći za rukom da ostvari naum, zapitao se „Njujork tajms”. Zapitali su se i evropski komentatori u nizu, ističući da iz dokumenata proizlazi da je upravo Klintonova odgovorna za jedan od najviše citiranih skandala. Diplomatskim depešama koje je potpisala naloženo je predstavnicima tridesetak američkih ambasada u svetu da sakupljaju podatke o službenicima i diplomatama UN. Pre svega, od diplomatskih predstavništava je traženo da obezbede biometrijske podatke, lozinke i pin kodove, informacije o kretanju računa i o kreditnim karticama. Naravno, akcija „identifikacije” saradnika UN nije se ograničila samo na inostranstvo. Plejada visokih zvaničnika UN i akreditovanih diplomata na Potomaku takođe je podvrgnuta opservaciji i specifičnoj „registraciji”.

Depeše sa terena u kriznim regionima, uz niz javnosti nepoznatih detalja, štetnih po SAD, ali i po tamošnje saveznike, nametnule su osnovno pitanje: ko će, ubuduće, odnosno i pod kojim uslovima, biti spreman na saradnju ako nije siguran da će ta saradnja ostati epizoda među prijateljima?

Miloš Kazimirović

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.