Zlostavljanja u "crvenoj kasarni"

Od našeg stalnog dopisnika
Zagreb, 1. novembra – Dok bivši "gospodar rata" u Osijeku Branimir Glavaš čami u zagrebačkom pritvoru, pred domaću javnost izlazi sve više detalja o krvavim zbivanjima u najvećem slavonskom gradu tokom 1991. godine, kojima je osnovni ton i takt davao upravo Glavaš. Tako današnji "Globus" otkriva da dokumentacija haških istražitelja u vezi s Glavašem, koja je nedavno dostavljena Hrvatskoj, govori o zločinima koji su te godine počinjeni nad zarobljenim vojnicima JNA i srpskim civilima u nekadašnjoj osječkoj "crvenoj kasarni".

Tu kasarnu hrvatske snage zauzele su 15. septembra 1991. godine i u njoj zarobile vojnike i civile koji su se tu sklonili. Koliko ih je bilo i šta se s njima dešavalo do danas se službeno ne zna, ali više svedoka ispričalo je haškim istražiteljima o mučenjima i drugim ratnim zločinima koji su tamo počinjeni. "Crvena kasarna" zatim je služila kao sedište i skladište Glavaševoj specijalnoj jedinici BOB (Branimirova osječka bojna), u koju su dovođeni srpski civili iz grada i okolnih mesta. Hrvatski komandant te kasarne bio je i Šimun Bubalo, otac sadašnjeg osječko-baranjskog župana Krešimira Bubala, koji je na tu funkciju došao uz pomoć Glavaša.

Šta se sve dešavalo u bivšoj "crvenoj kasarni" tek će se saznati, jer na osnovu dostavljenih dokumenta iz Haga uskoro predstoji i domaća istraga o tome. Glavaš iz svog pritvora već poručuje kako je i to "sve izmišljeno", a da su svi zarobljenici u njoj imali "bele čaršave i televizore", dok su hrvatski vojnici navodno "spavali na podu".

Kako je u stvarnosti izgledala ta Glavaševa "velika briga" za zatočene i nove detalje iz istrage objavljuje najnoviji "Nacional". Tako je uz pomoć četiri bivša pripadnika Specijalne uskočke satnije, koji su odlučili da pred istražiteljima "otvore dušu", i tadašnje Glavaševe sekretarice Gordane Getoš (njen otac Andrija, povratnik iz emigracije, bio je tada šef vojne tajne službe SIS u Osijeku i vrlo blizak Glavašu) potpuno rekonstruisan mehanizam zločina kojim je rukovodio lično Glavaš.

Najkraće prepričano, Glavaš je oformio tajnu jedinicu SUS na čelu s povratnikom iz emigracije Ivicom Krnjakom (do 1967. bio oficir JNA i zatim emigrirao u Belgiju), koja je u svom sastavu imala tzv. kiler vod (vod za likvidacije), čije je pripadnike određivao lično Glavaš. Delovali su u tri trojke, tako da jedni za druge nisu znali, a međusobno su se poznavali samo po nadimcima. Jedna trojka je, po nalogu Glavaša (koje je prenosila Gordana Getoš), privodila srpske civile, druga trojka ih je u kući izbeglog Srbina u Dubrovačkoj ulici mučila, a treća trojka odvodila na obalu Drave, vezivala lepljivom trakom i ubijala. Ta "ubilačka" trojka imala je dva stalna člana (Stjepan Bekavac zvani Buše, koji je umro odmah posle rata, te sada uhapšeni Dino Kontić), a likvidator je uvek bio novi član koji nije znao šta će morati da uradi dok mu u ruke ne bi dali specijalnu pušku "MGV long rajfl" kalibra 22 i naredili da ubije žrtvu. Bila je to neka vrsta inicijacije novog člana SUS-a. Ako bi se pokolebali, zapretili bi im da će i oni "plivati Dravom" ukoliko ne izvrše naredbu, a o nesretnim žrtvama govorili bi im da su antidržavni elementi, pripadnici KOS-a ili da, navodno, navode minobacačku vatru po Osijeku.