Petak, 17.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Nemaju gde ni kafu da skuvaju

Nemaju gde ni kafu da skuvaju
Избегличке бараке у Новој Пазови Фото Ј. Слатинац

Nova Pazova – Dvadesetoro izbeglica iz Kninske krajine zlopati se i živi bez struje i vode u bivšem izbegličkom naselju, u barakama Građevinskog preduzeća „Planum“ u Novoj Pazovi. Naselje je zvanično raseljeno pre dve godine, ali deset porodica, mahom starih i nemoćnih osoba, nije imalo kuda, pa su ostale u barakama. Struja im je odsečena pre dve godine, voda isključena. Radno sposobni se snalaze, rade sezonski, kako bi se prehranili i uspeli da nabave sveće i nešto ogreva za predstojeću zimu. Već dve godine niko ovde ne svraća, niti pokušava da nađe kakvo-takvo rešenje, da im se obezbedi smeštaj, da bar imaju vodu i struju.

Niko od njih i nije u statusu izbeglice, svi su oni državljani Srbije, ali beskućnici, bez adrese i kućnog broja. U Kninskoj krajini, odakle su pobegli 5. avgusta 1995. godine, bili su domaćini, imali kuće, zemlju, bili zaposleni, živeli život dostojan čoveka. Danas nevoljno i razgovaraju, izgubili su svaku nadu da mogu bilo šta uraditi, spasti se od bede u koju su zapali.

– Bilo je obećanja i obećanja, da ćemo dobiti stanove u Novim Banovcima. Dala Vlada Italije pare, sagrađeno 76 stanova, ali nas ti stanovi nisu zapali. Polovina je ovde bolesnih i nesposobnih za bilo kakvo privređivanje. Svi smo mi u Krajini bili domaćini, ali, naša imovina je ostala tamo, spasavali smo glave, i evo kako nam je – priča nam Paja Kovačević (61), bivši bravar koji radi u jednoj stolarskoj radionici u Novoj Pazovi.

Paja sa suprugom i kćerkom živi u baraci. Nema uslova da se okupa, da uveče pogleda televiziju. Čim se mrak spusti, ide se u krevet, dosade im sveće zimi. Zarada tek da pokrije najosnovnije troškove za hranu. Ćerka povremeno radi u trgovini, za crkavicu, ali od toga nabave drva. Kad zima stigne, kroz barake duva vetar, da se čovek smrzne.

– Šesnaest je godina zlopaćenja. Na kupanje odlazim kod dobrih ljudi. Živim kao u logoru, a od zarade nema šanse da plaćam bilo kakav stan kao podstanar. Supruga mi bolešljiva, a i mene je sve ovo već slomilo, posustajem, ne vidim izlaza, a niko da na državnom nivou pokrene pitanje naknade naše imovine u Krajini. Ja sam državljanin Srbije i beskućnik. Kada bih dobio kakvu-takvu naknadu, našao bih sebi neku staru kuću u selu, kupio i počinjao život iznova. Niko ni da pita kako nam je ovde – kaže Paja Kovačević.

A onda nas nudi kafom, ali, veli da tu ima mnogo zavrzlama. Mora usitniti granje, naložiti vatru u starom, izgorelom „smederevcu“. Odustajemo, a on kroza zube procedi neku psovku, pa kaže:

– Eto, ni kafu za goste da spremim. Izvinite, a vidite, da imam ikakav plac, bar tri ara, rukama i uz pomoć prijatelja bih sebi napravio kućicu. Ali, nemam ništa i ne vidim da će ikad više meni i mojima biti bolje. Danas nas je ovde petoro-šestoro, ostali su otišli da negde u nadnicu zarade koji dinar, da mogu hleba da kupe. Nema ni posla. Ja sam srećnik, radim u stolarskoj radnji kod jednog zemljaka. A onih 76 stanova, što je podeljeno, niko odavde, iz „Planumovih“ baraka te 2007. godine nije dobio. Da se vratim u Krajinu, nemam gde, a možda sam i na poternici, vrag će ga znati – žesti se Paja.

Slična je sudbina porodice Marjanović, iz Benkovca, Cvijete Kalinić, iz Obrovca, Petra i Marije Vučković, iz Cetine kod Knina. Svi su već u poodmaklim – sedamdesetim godinama, bolesni, iscrpljeni.

– Ma istrošeni ljudi. Za ovih šesnaest godina sve muke i nevolje su nas pregazile. Nikad svog ležaja, svog ognjišta. Sve na silu i uvek nemaština i tuga, em tuga zbog ostavljenih domova, em tuga zbog ovog pasjeg života. Čudo da svi do sada nismo pomrli ovde – završava Paja Kovačević, dok drugi više ne žele ni da govore.

Stegli ljudi srce, a kad progovore, prva je „ostavite nas na miru, nama niko nije i neće pomoći, mi smo bivše izbeglice i bivši ljudi”.

– Zlo je što se pre sudnjeg dana ne može umreti – reče jedna starica i ode u baraku.

J. Slatinac

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.