Utorak, 30.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Likuše se tuku muški

Noževi, bokseri, kuvane motke, metalne šipke, samo su deo đačkog ubojnog arsenala, a razlika između polova među mladim nasilnicima sve je manje izražena
Likuše se tuku muški

Škola bez nasilja ne postoji, rekli bi srednjoškolci. Ako je suditi po sve češćim izveštajima, medijskim prilozima o maloletničkoj delikvenciji, začinjenoj izveštajima iz bolnica i saopštenjima MUP-a o broju žrtava – nema dileme da Unicefov program „Škola bez nasilja” nije postigao željeno dejstvo. Ko je zakazao u ovom lancu, birokratski rečeno, pokazaće istraga... U međuvremenu, nama preostaje da sumiramo utiske, sabiramo žrtve i pokušamo svoju decu da vaspitavamo kako da ostanu u sve užem međuprostoru između nasilnika i žrtve.

– Stručnjaci su i čvrgu definisali kao fizičko nasilje, osnovce uče da se i pogled ispod oka računa u zlostavljanje. Romi su zakonom zaštićena vrsta, o gejovima i lezbijkama da i ne pričamo. Mi normalni, ako se tako možemo nazvati, možemo da budemo samo nasilnici ili žrtve – gotovo u dahu, govori grupa tinejdžera, učenika drugog i trećeg razreda jedne beogradske srednje škole, kada smo ih pitali da li se susreću sa maloletničkim nasiljem. I tek obećanje da će njihova ispovest za „Politiku” biti potpuno anonimna, okuražilo ih je da nakratko ostave po strani cigarete, koka-kolu i pivo, pa da o nasilju u školi i oko nje progovore sebi svojstvenim žargonom.

– Trenutno imamo najviše problema sa Ciganima. Ubeđeni su da su oni glavni, nedodirljivi. Jedva čekaju da se pobiju s nekim od nas, pa da mi nadrljamo. Ma, nije ništa strašno ako se sa nekim posvađaju i malo se pokoškaju, poguraju. Ali oni su vazda ugroženi. I odmah zovu armiju braće i kumova da ih brane, žale se medijima, gradonačelniku, svima redom – prva je reakcija srednjoškolaca kada se pomene nasilje u školama. Utisak je da ovaj termin kod njih izaziva izlive netolerancije, negodovanja, osećaja nepravde i ugroženosti...

Osetljivi su, kako kažu, na provokacije, odnosno „cimanje”. Mahom stariji „cimaju” klince, novajlije u njihovom okruženju. Zato nisu retki sukobi osnovaca, koji lako planu i pobiju se sa srednjoškolcima. Sačekuše ili organizovane tuče redovna su pojava, kažu učenici. Smatraju da je lako odraslima da teoretišu o sprečavanju nasilja u školama i da je njihov život daleko od onoga što je predstavljeno u knjigama, stručnim časopisima i na seminarima.

Srednjoškolka, učenica drugog razreda, kaže da su devojčice sve agresivnije i spremnije za tuču nego ranije generacije. Preotimanje momaka i slični ljubavni jadi najčešći su razlog kavge među tinejdžerkama.

– Tuku se isto kao dečaci. Nisu tako jake kao oni, ali imaju nokte i čupaju kosu do bola. Ma, biju kao muškarci: udaraju pesnicama, nabadaju kolenom, koriste boksere, štangle, cigle... – opisuju dečaci.

Deluju začuđeno kada ih pitamo odakle im oružje i oruđe. Kažu da instrumenata za „fajt” ima u izobilju.

– Na ulici mogu da se kupe za sto, dvesta dinara, ali najviše kod Kineza. Hit su kuvane motke, jer kad je motka kuvana nema teorije da pukne. Može da se udara i po betonu, a da se ne polomi – kažu ova deca. U đačkim tučama poznate su i „rebraste šipke” sa građevine.

– Jedan udarac time otvara glavu, stvarno pravi trajne povrede – dobacuje neko iz grupe srednjoškolaca.

Takve tuče, ipak, nisu svakodnevica, ali „cimanje” jeste. Ipak, šta je cimanje, pitamo ih?

– „Cimanje” znači da nekome tražiš pare bez razloga. Iscimaš ga da ti da kintu. Ili namerno zakačiš nekoga na hodniku, cimneš ga. Onda se praviš lud i napadneš ga: „Što me kačiš? Gde bleneš? Gde si pošla? Na koga si krenuo? Hoćeš da te izlomim? Kad se taj neko povuče, dobiješ potvrdu da si glavni lik ili „likuša”.

U školi ne postoji jedan vođa među decom koja su sklona nasilničkom ponašanju, otkrivaju đaci, uveravajući da uvek postoji više ozloglašenih ekipa koje predvode pojedinci. Biti „likuša” u školi je posebna priča.

– One misle da su najjače. „Cimaju” sve redom. Uvrede, opsuju, zaprete, gurnu, ošamare. I sve to bez razloga. One žele da drugi svaki dan vide da su one najjače, moraju stalno da se dokazuju. Zna se ko je glavna „likuša” u školi. Kad maltretira nekoga, ovi njeni stoje sa strane i smeju se. Nju niko ne sme da udari, mislim ne sme da joj vrati. Plaše se... – opisuje devojčica. Da li se i ona plaši, pitamo je?

– Ne. Mene ne dira, zato što se uglavnom sa njom i družim.

U ovakvoj situaciji, deci ništa drugo ne preostaje nego da se priklone jačem.

Naravno, ispisani redovi samo su jedan od mogućih pogleda na nasilje u školama. „Škola bez nasilja” i dalje postoji kao delotvoran program sprečavanja neprimerenog i nasilničkog ponašanja u školskoj sredini, kao okosnica niza srodnih projekata. Rezultati prevencije nasilja u školama teško da mogu biti ohrabrujući. Možda je pravi trenutak da se zapitamo da li su ovi programi dobro osmišljeni i da li se dovoljno posvećeno sprovode.

Milenija Simić-Miladinović

-----------------------------------------------------------

Svaki drugi nosi nož u džepu

– Javnost i ne zna da svaki drugi učenik nosi nož u školu – uverava nas đak trećeg razreda srednje škole pojašnjavajući da „oštrice u džepnom izdanju” bez razlike nose devojčice i dečaci. Ipak, ostavlja nas da samo nagađamo, ne želeći da odgovori da li je i on naoružan.

– Noževi su mali, mogu da se sakriju i izvade u svakom trenutku. I svi se plaše sečiva. Kad se zapreti oštricom tuča uglavnom prestaje, mada se ponekad završi ubadanjem – ubacuje se u razgovor učenica drugog razreda srednje. Po svemu sudeći, ove reči nisu daleko od realnosti, jer sve češće srednjoškolci stradaju upravo u obračunima noževima.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.