Petak, 05.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Hrvatska u EU: ne može biti da to nije dobro

Hrvatska u EU: ne može biti da to nije dobro

Eto, i Hrvatska se otisnula put Evrope. Još jedan komadić Jugoslavije pošao je tamo gdje je cijela Jugoslavija nekada mogla biti, samo da njezini vladari, voždovi i vrhovnici, nisu imali neke druge planove. Ali ovaj komadić je, čini mi se, presudan, jer nakon što je Evropa prihvatila Hrvatsku, ona se, zapravo, obavezala da će prihvatiti i sve ono i sve one koji za Hrvatskom idu po nekoj geografskoj, istorijskoj, kulturnoj, političkoj, jezičnoj i svakoj drugoj logici. Da je na Sloveniji stalo, ostatak Jugoslavije mogao je ostati izvan Evrope, ali čim je ušla Hrvatska, za njom će nužno Crna Gora, Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina i, naravno, Kosovo, bez obzira na to kako i na koji način doživljavali ovu socijalističku autonomnu pokrajinu, koja je, po nekoj čaroliji Ustava iz 1974. tvorila i SR Srbiju i SFRJ. Pregovori s Hrvatskom i jesu tako dugo trajali, barem dvostruko duže nego sa bilo kojom drugom današnjom članicom Evropske unije, zato što je i onima u Briselu bilo jasno da iza divlje, korumpirane, nesređene, ojađene, balkanske Hrvatske ide i niz istih takvih, pa i gorih, hrvatskih rođaka i braće.I nemoguće je zato ,,uokviriti” Evropu, tako je,,dovršiti”, a da Srbija i drugi ostanu vani.

Građani Hrvatske nakon ulaska u Evropsku uniju sigurno neće bolje živjeti. Na bolji život, kakav je donosila Evropa, zakasnili smo desetak godina. Posljednji koji su profitirali bili su Česi, Slovaci, a pogotovo Poljaci. Nama Evropa pruža mogućnost za nešto drugo, što je, možda, važnije: period urednosti, mira i sređenosti, u kojem će sudbina Hrvatske i njezinog istočnog komšiluka biti vezana za sudbinu Pariza, Praga, Berlina... Bez obzira na sve kataklizmičare i proroke svjetskih propasti i ratova, obećanje takve sudbine u našem slučaju djeluje spasonosno. S obzirom na prethodna istorijska iskustva, Hrvatima i Hrvaticama bit će bolje da budu evropski proletarijat, nosači kofera i bagažeri po evropskim aerodromima i željezničkim kolodvorima, sobarice, kafe kuharice, sladoledari i košpicari po mediteranskim svratištima, nego sve ovo što su bili do sada, još od onih davnih vremena kada im se prestalo sviđati da budu slavenski sitnež pod bečkom krunom. A teško bi se i za Srpkinje i Srbe moglo reći nešto drugo. Evropa nam, svima zajedno, ne može živote učiniti gorim nego što smo ih u zadnjih stotinjak godina znali učiniti sami.

Ali u ovom hrvatskom svečanom trenutku jedna mi druga stvar na pamet pada. U alegorijskom ključu, Hrvatska i Srbija uskoro će se, i brže nego što nam se danas čini, zateći skupa u Evropskoj uniji, kao što bi se nakon divljačkoga razvoda braka, kojem su morali asistirati međunarodni sudovi, komisije i policije, našao neki sredovječni, frustrirani, traumatizirani i prilično histerični par. Zanimljiva je to priča: premda jedno drugom pamte svako učinjeno i neučinjeno zlo i nepravdu, premda se trajno ne podnose i od tog su nepodnošenja u velikoj mjeri formirali svoje identitete, međusobno se dobro poznaju, bolje nego što poznaju ikoga u tom novom društvu. I šta će se sad između njih desiti? Smisao, naravno, nije u tome da se ponovo zaljube, ali možda jest u tome da jedno drugome budu pomoć i pouzdanje među svim tim tuđincima. Na kraju krajeva, ostali na njih gledaju s takvih visina, prezirno i pomalo nezainteresirano, da nikoga svog tu i nemaju, osim jedno drugoga, osim zajedničkih nevolja i zajedničkog jezika. Možda bi Srbija i Hrvatska u Evropi mogli preboliti posljedice svoga divljačkog razvoda.

Narodima i državama bivše Jugoslavije Evropa bi trebala donijeti ,,umir krvi”. Stat će se s krvnom osvetom, jer će biti promijenjena istorijska, kulturna, a u velikoj mjeri i državna paradigma. Iako će granice i dalje postojati, njihovo značenje i smisao će biti relativizirani. Ni s jedne, ni s druge strane više ne bi trebala biti ona najgora i najteža, bliska tuđina. Domovi protjeranih ljudi neće biti s one strane granice. Ljudi se neće pognutih glava vraćati kući, niti će komšiluk doživljavati kao prijetnju. Taj proces započinje hrvatskim ulaskom u Evropsku uniju. I ne može biti da to nije dobro.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.