Nedelja, 14.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Srbija razgovara: Slučaj Taton

Srbija razgovara: Slučaj Taton
Божо Прелевић и Зоран Ивошевић (Фото З. Анастасијевић)

Di­le­me ne­ma – 17. sep­tem­bra 2009. go­di­ne u cen­tru Be­o­gra­da do­go­di­lo se ne­za­pam­će­no na­si­lje. Fran­cu­skog dr­ža­vlja­ni­na Bri­sa Ta­to­na pre­tu­kla je gru­pa na­vi­ja­ča, a od po­vre­da, za­do­bi­je­nih tom pri­li­kom, Fran­cuz je pre­mi­nuo 12 da­na ka­sni­je. Po­sle ne­što vi­še od go­di­nu da­na, na­vi­ja­či­ma ko­ji su uče­stvo­va­li u na­si­lju pre­sto­nič­ki Vi­ši sud iz­re­kao je naj­vi­še ka­zne pro­pi­sa­ne za­ko­nom. Po­sle raz­ma­tra­nja i ve­ća­nja, Ape­la­ci­o­ni sud u Be­o­gra­du pre­i­na­čio je pr­vo­ste­pe­nu pre­su­du i pr­vo­ste­pe­ne ka­zne, go­to­vo svim okri­vlje­ni­ma, uma­njio za po­la.

Da li prak­sa ova­ko dra­stič­nog uma­nje­nja ka­zni po­sto­ji u Sr­bi­ji, ko­ja je od pre­su­da ade­kvat­ni­ja i da li su one do­no­še­ne pod pri­ti­skom, za „Po­li­ti­ku“ po­le­mi­šu Zo­ran Ivo­še­vić, ne­ka­da­šnji su­di­ja Vr­hov­nog su­da Sr­bi­je, i advo­kat Bo­žo Pre­le­vić.

 

Po­li­ti­ka: Da li je u sud­skoj prak­si uobi­ča­je­no da ka­zne, po­sle raz­ma­tra­nja žal­bi, kao u kon­kret­nom slu­ča­ju bu­du pre­po­lo­vlje­ne?

Pre­le­vić: Ni­je uobi­ča­je­no za­to što pr­vo­ste­pe­ni su­do­vi zna­ju ka­kva je sud­ska prak­sa, a u okvi­ru nje i ko­li­ke su ka­zne za od­re­đe­na de­la. Pro­blem ovog pred­me­ta je u prav­noj teh­ni­ci. Su­du je po­zna­to da je od­re­đe­na gru­pa lju­di do­šla na Obi­li­ćev ve­nac, da je pla­ni­ra­la ne­ko­ga ko no­si „dru­ge bo­ja“ da pre­tu­če, da se po­pe­la na pla­to... Ali, da li su oni do­šli da ubi­ju? Mi­slim da ov­de ne­ma di­rekt­nog umi­šlja­ja, kao što je to sud za­klju­čio, i da je naj­vi­še što mo­že da im se sta­vi na te­ret even­tu­al­ni umi­šljaj. A, i to je pi­ta­nje. Sma­tram da se ov­de ne ra­di o kri­vič­nom de­lu ubi­stva, ne­go na­sil­nič­kog po­na­ša­nja sa smrt­nim is­ho­dom. Sud ni­je in­di­vi­du­a­li­zo­vao ko je tu­kao, a ko ubio Ta­to­na. Ima­te za­go­net­ku za pr­vo­ste­pe­ni sud ko­ji, ipak, do­no­si br­zu, efi­ka­snu i dra­kon­sku od­lu­ku. Utvr­đu­je da je svih 12 uče­sni­ka do­ne­lo od­lu­ku da ubi­je čo­ve­ka ko­ga do ta­da ni­su vi­de­li i da su to ura­di­li sa umi­šlja­jem. Mi­slim da je pre­su­da, u tom seg­men­tu, ap­so­lut­no ne­mo­gu­ća. Dru­go­ste­pe­ni sud je mo­gao da uki­ne pre­su­du i ka­že da se u kon­kret­nom slu­ča­ju ne ra­di o di­rekt­nom, ne­go even­tu­al­nom umi­šlja­ju ili na­sil­nič­kom po­na­ša­nju. On­da bi u po­no­vlje­nom po­stup­ku, s ne­kom dru­gom kva­li­fi­ka­ci­jom, ve­ro­vat­no, do­šli do ovih pre­po­lo­vlje­nih ka­zni. Dru­go­ste­pe­ni sud je, u stva­ri, pri­me­rio ka­zne ne za­di­ru­ći pre­te­ra­no u či­nje­nič­ni opis i u kva­li­fi­ka­ci­ju. Mi­slim da je do­neo zna­čaj­no pra­ved­ni­ju od­lu­ku.

Ivo­še­vić: Bris Ta­ton je stra­dao usled kri­vič­nog de­la – te­ško ubi­stvo pri bez­ob­zir­nom na­sil­nič­kom po­na­ša­nju, ko­je je uči­nje­no u sa­i­zvr­ši­la­štvu vi­še li­ca ob­je­di­nje­nih za­jed­nič­kom kri­mi­nal­nom od­lu­kom. Za to kri­vič­no de­lo pred­vi­đe­na je ka­zna za­tvo­ra od naj­ma­nje de­set ili od 30 do 40 go­di­na. Ako je u toj kri­mi­nal­noj „dru­ži­ni“ bi­lo vi­še li­ca, a sa­mo tro­je ili če­tvo­ro je pred­u­ze­lo rad­nju ko­ja je do­ve­la do fa­tal­ne po­sle­di­ce, sva­ko od sa­i­zvr­ši­la­ca ka­žnja­va se za to de­lo. Su­đe­nje uči­ni­o­ci­ma ovog kri­vič­nog de­la okon­ča­no je prav­no­sna­žnom pre­i­na­ču­ju­ćom pre­su­dom dru­go­ste­pe­nog su­da. Tom pre­su­dom, ka­zne iz­re­če­ne u pr­vo­ste­pe­nom po­stup­ku su pre­po­lo­vlje­ne, ali su či­nje­ni­ce i kva­li­fi­ka­ci­ja de­la osta­li ne­pro­me­nje­ni. Za­to o či­nje­nič­nom sta­nju i kva­li­fi­ka­ci­ji kri­vič­nog de­la ne mo­že da se go­vo­ri dru­ga­či­je. A, pri ta­kvom sta­nju stva­ri je­di­no se mo­že za­klju­či­ti da re­du­ci­ra­ne ka­zne ne od­go­va­ra­ju ni te­ži­ni, ni kva­li­fi­ka­ci­ji de­la. Raz­u­meo bih re­duk­ci­ju ka­zni sa­mo pre­ma onom uči­ni­o­cu kri­vič­nog de­la ko­ji ni­je na­vr­šio 21 go­di­nu.

 

Po­li­ti­ka: Ko­ju ka­znu, pr­vo­ste­pe­nu ili dru­go­ste­pe­nu, sma­tra­te ade­kvat­ni­jom?

Pre­le­vić: Ap­so­lut­no sma­tram da je dru­go­ste­pe­na ka­zna ade­kvat­ni­ja i to iz ne­ko­li­ko raz­lo­ga. Sud, re­ci­mo, ni­je utvr­dio ko je šta ura­dio, ni­ti da li je sva­ko od osu­đe­nih bi­lo šta ura­dio. Ne­ma vi­deo snim­ke, sve­do­ka, po­sto­ji te­lo i na­vi­jač­ka gru­pa. Pi­ta­nje je na osno­vu če­ga sud za­klju­ču­je da su svi pri­pad­ni­ci na­vi­jač­ke gru­pe od­go­vor­ni za ubi­stvo, da su svi okri­vlje­ni hte­li da ubi­ju Ta­to­na i da su to ura­di­li s di­rekt­nim umi­šlja­jem. Mi­slim da su i ka­zne ko­je su pre­i­na­če­ne ta­ko­đe ve­li­ke, da su iz­re­če­ne ve­li­koj gru­pi li­ca.

Ivo­še­vić: Po­la­ze­ći od to­ga da ima­mo pra­vo­sna­žnu pre­su­du ko­ja je pre­i­na­ču­ju­ća, a ne uki­da­ju­ća, da je či­nje­nič­no sta­nje pra­vil­no utvr­đe­no, da je kva­li­fi­ka­ci­ja de­la pra­ved­na, da ni­je bi­lo po­vre­de po­stup­ka, sve mi go­vo­ri da je ka­zna od­me­re­na u pr­vo­ste­pe­nom po­stup­ku ade­kvat­ni­ja. Pre­fe­ri­ram pr­vo­ste­pe­nu pre­su­du jer mi­slim da je dru­go­ste­pe­na ka­zna za­ne­ma­ri­la bez­ob­zir­nost iz­vr­ši­la­ca ovog kri­vič­nog de­la.

 

Po­li­ti­ka: Sma­tra­te li da je bi­lo pro­pu­sta u do­ka­zi­va­nju u po­stup­ku pro­tiv okri­vlje­nih?

Pre­le­vić: Mi­slim da je po­li­ci­ja mo­gla bo­lje da ura­di svoj po­sao u smi­slu da je tre­ba­lo da obez­be­di vi­še sve­do­ka i da ih u sva­kom smi­slu za­šti­ti. Na taj na­čin bi se, mo­žda, iz gru­pe mo­gli iz­dvo­ji­ti po­je­din­ci ko­ji su to ura­di­li. Uko­li­ko bi to mo­glo da se utvr­di, za­lo­žio bih se da oni ko­ji su re­ši­li da ba­ce ne­ko­ga s pet me­ta­ra do­bi­je ka­znu ve­ću ne­go što mu je dao dru­go­ste­pe­ni sud. Mo­ram da do­dam i da je srp­sko pra­vo­su­đe u pro­ble­mu, da je re­for­ma ura­đe­na ta­ko ka­ko je­ste... Iz to­ga pro­iz­la­zi da se, u kon­kret­nom slu­ča­ju, ra­di o di­sci­pli­no­va­nju su­da i tu­ži­la­ca ko­je je ne­za­pam­će­no. I na kra­ju – ni­je dru­go­ste­pe­na od­lu­ka du­plo ni­ža od sud­ske prak­se, ne­go je pr­vo­ste­pe­na pre­su­da du­plo vi­ša od nje.

Ivo­še­vić: Ako su či­nje­nič­no sta­nje i prav­na kva­li­fi­ka­ci­ja de­la de­fi­ni­tiv­ni, sa­da se ne mo­že go­vo­ri­ti o gre­ška­ma u do­ka­zi­va­nju. Slo­žio bih se, me­đu­tim, s Pre­le­vi­ćem, ne­za­vi­sno od pred­me­ta o ko­me go­vo­ri­mo, da je srp­sko pra­vo­su­đe u sta­nju stre­sa ka­da su u pi­ta­nju su­di­je. Či­nje­ni­ca da Vi­so­ki sa­vet sud­stva mo­že da ih raz­re­ši go­to­vo u sva­kom tre­nut­ku, pre­tva­ra su­di­je u po­slu­šni­ke. A, po­slu­šni su­di­ja – ni­je do­bar su­di­ja.

Po­li­ti­ka: Ima­te li uti­sak da su i pr­va i dru­ga pre­su­da do­ne­te pod ne­kim pri­ti­skom?

Pre­le­vić: Či­nje­ni­ca da pr­vo­ste­pe­na pre­su­da ni­je uki­nu­ta, ne­go je pre­i­na­če­na na ovaj na­čin, uka­zu­je mi na to da je i pr­vo­ste­pe­ni i dru­go­ste­pe­ni sud od­lu­ku do­neo pod ne­kom vr­stom pri­ti­ska: naj­vi­še jav­no­sti i po­li­tič­kog fak­to­ra. Mi­slim da je bi­lo pri­ti­sa­ka iz Mi­ni­star­stva prav­de. Na kra­ju kra­je­va, iz ovog mi­ni­star­stva su ne­ki jav­no obe­ća­li ka­ko će da se „pro­ve­du“ okri­vlje­ni, što sma­tram kraj­nje ne­pri­me­re­nim. To je bi­la po­ru­ka su­di­ja­ma ka­kva tre­ba da bu­de od­lu­ka.

Ivo­še­vić: Ni­je no­vost da po­sto­je pri­ti­sci na su­do­ve. Da li je ov­de tih pri­ti­sa­ka bi­lo ili ne – ne znam. Ali, zna­te šta je me­ni neo­bič­no? Po­li­tič­ki pri­ti­sak je, po pra­vi­lu, jed­no­sme­ran. Ne raz­u­mem po­li­tič­ki pri­ti­sak da pr­vo­ste­pe­na pre­su­da bu­de ja­ko stro­ga, a dru­go­ste­pe­na bla­ga. Ako je bi­lo po­li­tič­kog pri­ti­ska na pr­vo­ste­pe­ni sud, ni­je mi ja­sno da se on za re­la­tiv­no krat­ko vre­me, ko­li­ko je pro­šlo od ob­ja­vlji­va­nja pr­vo­ste­pe­ne do dru­go­ste­pe­ne pre­su­de, pro­me­ni u obr­nu­tom smi­slu. Ko bi mo­gao da bu­de ini­ci­ja­tor pri­ti­ska da se do­ne­se ta­kva pr­vo­ste­pe­na, a ko dru­go­ste­pe­na ka­zna?

 

Po­li­ti­ka: Ima­te li uti­sak da je Ape­la­ci­o­ni sud is­pra­vljao gre­ške Vi­šeg su­da?

Pre­le­vić: Dru­go­ste­pe­ni sud je vi­deo da je pr­vo­ste­pe­na od­lu­ka neo­dr­ži­va. Sko­ro da sam si­gu­ran da je bi­lo lju­di ko­ji su sma­tra­li da ta­kvu od­lu­ku tre­ba uki­nu­ti. Ape­la­ci­o­ni sud je po­ku­šao, kroz jed­nu mu­dru od­lu­ku, da is­pra­vi ne­prav­du i na ne­ki na­čin do­ve­du ovaj pred­met u ni­vo sud­ske prak­se. Ono što je ne­vo­lja za sve su­do­ve to je što po­sto­ji Sud u Stra­zbu­ru i ve­ru­jem da će ve­ći­na okri­vlje­nih da mu se obra­ti. Ube­đen sam da će ta­mo do­ka­zi­va­ti da ni­su ima­li pra­vo na po­šte­no i fer su­đe­nje. Mi­slim da je sve to uti­ca­lo da dru­go­ste­pe­ni sud, ce­ne­ći do­ka­ze ko­ji­ma je ras­po­la­gao, is­pra­vi pr­vo­ste­pe­nu pre­su­du ko­li­ko je to mo­gao i do­ne­se jed­nu kom­pro­mi­snu, sva­ka­ko mu­dri­ju i pa­met­ni­ju od­lu­ku ne­go što je bi­la pr­vo­ste­pe­na.

Ivo­še­vić: Uko­li­ko je bi­lo gre­ša­ka, tre­ba­lo je da bu­du is­pra­vlje­ne uki­da­njem pr­vo­ste­pe­ne pre­su­de i vra­ća­njem pred­me­ta na po­nov­no su­đe­nje. A ta­kva od­lu­ka u dru­gom ste­pe­nu ni­je do­ne­ta.

 

Po­li­ti­ka: Ste­fan Ve­lič­ko­vić, je­dan od okri­vlje­nih, pri­lo­žio je su­du do­kaz da ga je sa­o­bra­ća­jac u vre­me in­ci­den­ta na Obi­li­će­vom ven­cu za­u­sta­vio i na­pi­sao ka­znu. Ipak je osu­đen na se­dam go­di­na. Ka­ko to ko­men­ta­ri­še­te?

Pre­le­vić: Pri­li­kom pre­gle­da te­le­fo­na ovog okri­vlje­nog utvr­đe­no je da on ni­je raz­go­va­rao sa okri­vlje­ni­ma ne­po­sred­no pre iz­vr­še­nja de­la na na­čin ko­ji uka­zu­je na ubi­stvo. Do­du­še, po­sto­ji po­ru­ka ko­ja bi in­di­rekt­no mo­gla da do­ka­zu­je da on pri­pa­da kon­kret­noj na­vi­jač­koj gru­pi. Me­đu­tim, mi­slim da je kod Ve­lič­ko­vi­ća či­nje­ni­ca da ga je po­li­ca­jac ka­znio u vre­me od­i­gra­va­nja in­ci­den­ta i da ne po­sto­je ne­spor­ni do­ka­zi da je bio na li­cu me­sta baš u vre­me ubi­stva. Ne mo­že­te da do­ne­se­te pre­su­du uko­li­ko ne zna­te tač­no ko je šta ura­dio. Či­ni mi se da su toj kon­fu­zi­ji do­pri­ne­li i okri­vlje­ni, pa mo­žda i po­ne­ki advo­kat i da je sud ov­de bio na ozbilj­noj mu­ci. Ne svi­đa mi se kli­ma u ko­joj su­do­vi ra­de. Či­ni se da se do­ka­zu­ju ili bra­ne od jav­no­sti i Mi­ni­star­stva, a mo­ra­li bi bi­ti iz­nad njih. Te­ško je ov­de bi­ti ne­za­vi­san, ka­da stal­no u su­du ne­kog iz­ba­cu­ju ili hap­se. Pre­vi­še njih pri­želj­ku­je sud par­ti­je s na­lep­ni­com „ne­za­vi­san“.

Ivo­še­vić: In­ci­dent u ko­jem je Ta­ton za­do­bio po­vre­de od ko­jih je ka­sni­je pre­mi­nuo ni­je tra­jao je­dan mi­nut, ne­go mno­go du­že. I, Ve­lič­ko­vić ni­je išao pe­ši­ce, ne­go ko­li­ma, što osta­vlja mo­guć­nost da je sti­gao na me­sto do­ga­đa­ja u to ne­ko od­re­đe­no vre­me. Pi­ta­nje je da li ka­zna pi­sa­na ap­so­lut­no u vre­me in­ci­den­ta na Obi­li­će­vom ven­cu ili 10-15 mi­nu­ta pre to­ga. 

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.