Dizajn je svuda oko nas
U našoj kulturnoj istoriji potvrđeno je da često lako i brzo zaboravljamo značajne ličnosti i njihova dela. Memorijal posvećen Nenadu Čonkiću (1948–1982), održan ovog februara povodom trideset godina od smrti autora, danas predstavlja izuzetak i dragoceno svedočanstvo o jednom uzornom opusu. Činjenica da se pitanje identiteta jednog naroda reflektuje ne samo u društvenim, političkim i socijalnim aspektima, već i u kulturi, njenim idejama, dometima i strategijama.
Umetnik Nenad Čonkić, afirmisan pre svega u oblasti grafičkog dizajna, znao je to i razumevajući svoje vreme on je u smelo koncipiranoj, aktivističkoj i gotovo subverzivnoj opremi čonkić, kako je potpisivao svoj rad, tokom sedamdesetih godina 20. veka fundirao osobeno autorsko delo. U dizajnu, kao području društvenog delovanja, Čonkić je tokom samo deset godina rada, koliko mu je nažalost biološki dato, guliverskim koracima stvarao, intenzivno potvrđujući na sopstvenom primeru da kvalitet i kvantitet mogu biti u interaktivnoj relaciji. Prepoznatljivost vizuelnog identiteta opreme Čonkić, može se pratiti u omladinskoj štampi, dizajnu knjiga, plakatima, katalozima i drugim materijalima iz oblasti grafičkog dizajna. Osvajajući lidersku ulogu angažovanog intelektualca, Čonkić u razuđenoj i intenzivnoj stvaralačkoj praksi (individualno ili timski) stvara vizuelno ubedljiva i čitljiva rešenja u kojima dominira njegov autorski znak. Među najčešće pominjanim radovima je animirana špica beogradskog TV Dnevnika iz 1978. godine, čiji odličan koncept rasterskog sistema anticipira logiku kompjuterskog dizajna, u vremenu pre-kompjutera, tipičnom za Čonkićevu dekadu. Zasnivajući svoj autorski rad na ubedljivim idejnim, estetičkim i etičkim principima u kojima se jasno projektuje mentalna slika vremena, on postavlja određene profesionalne standarde koji su i danas referentni; njegovo delo, kao svojevrsna ostavština za budućnost, može studentima ove oblasti predstavljati jedno od udžbeničkih štiva. Dobar balans između socijalnog i umetničkog plana koji je u kontekstu ove oblasti, bio je upadljivo vidljiv prilikom realizacije ambicioznog projekta „Dizajn je svuda oko nas” iz 1981, a čiji je proglas „Samo dizajn okrenut čoveku i stvaranje harmoničnog jedinstva u sistemu čovek–rad–predmet–okolina, kao osnovni cilj delovanja potvrđuje da je dizajn jedan od osnovnih usmerivača kulture rada i življenja” – i danas tačan.
O tehničkim podacima Čonkićevog rada u novoj publikaciji, izdatoj povodom tri decenije od smrti umetnika, matematički pedantno i grafikonski čitljivo beleži se šta, kada i koliko nosi znak oprema čonkić.
Nesumnjivo, Nanad Čonkić je u recepciji poetike dizajna uspostavljao određene profesionalne standarde, pa je ličnim primerom talentovanog, inteligentnog, posvećenog, autentičnog, prepoznatljivog, duhovitog, buntovnog i liderskog karaktera učinio mnogo za status ove profesije, njenu afirmaciju i njenu budućnost. To je bitno i za nove generacije mladih dizajnera, stasalih krajem prošlog i početkom ovog veka. Tako na Memorijalnoj retrospektivnoj izložbi, posvećenoj Čonkićevom delu, održanoj 1983. godine u Muzeju primenjenih umetnosti, indikativne su tematske diskusije o dizajnu u omladinskoj i studentskoj štampi, o dizajnu u izdavačkoj delatnosti, o TV grafici, o kriterijumima u vrednovanju dizajna, o dizajnu i unikatnom oblikovanju ili kome treba dizajn.
Nenad Čonkić je svojim kreativnim radom obeležio svoje vreme, ali je bio i čovek ispred svoga vremena. Svakako, njegovo delo je izdržalo ( i izdržaće) stroga kritičarska prevrednovanja, reinterpretacije, kategorizacije, klasifikacije i periodizacije u okviru nacionalnog grafičkog dizajna.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


