Kažnjeni zbog "posrbljivanja"

Od našeg stalnog dopisnika
Zagreb, 12. februara – U hrvatskim naučnim krugovima kao bomba odjeknula je vest da su dvojici uglednih domaćih filologa odbijeni naučni projekti (a time i novac) zato što su se suprotstavljali hrvatskom "novogovoru", a u poslednje vreme i najnovijoj zamisli koja propisuje da se umesto "neću", "greška" i "zadaci" ubuduće piše "ne ću", "grješka" i "zadatci".

Radi se o profesorima Ivi Pranjkoviću, čiji je naučni projekt nastavak prethodnog pod naslovom "Izrada priručnika za učenje hrvatskog jezika kao stranoga", i Josipu Siliću koji je predložio projekt "Hrvatske gramatike 20. stoleća i hrvatski pravopisno-pravogovorni priručnik". Obojica su, inače, poznati po brojnim filološkim radovima koji ih uvršćuju u najeminentnije hrvatske naučnike na polju jezika.

Imena autora recenzija, na osnovu kojih su odbijeni projekti ove dvojice naučnika, stroga su tajna, ali današnji "Jutarnji list" je, ipak, došao do delova njihovog sadržaja. Tako se saznaje da je projektu prof. Silića jedan recenzent dao najvišu ocenu, a drugi najnižu, optužujući ga da je "kriv za uvođenje srpskih reči u hrvatski jezik".

Dok pogođeni Josip Silić o svemu ovome kaže da je "ispod svakog dostojanstva", dekan Filozofskog fakulteta prof dr Miljenko Jurković je bio iscrpniji: "Lično sam vidio izvatke iz recenzije prof. Silića. Pitam se ko je to toliko bolji naučnik od njega u tom području da ga beskompromisno, a uz to i polupismeno, recenzira negativnom ocenom. Prema mome sudu, to je sramota za recenzente i sve koji su odlučivali o projektu!" – napominje on.

Ovaj najnoviji "jezički skandal" dobija i političku aromu, pa je tako Jozo Radoš iz Hrvatske narodne stranke upozorio na manipulisanje projektima iz područja društvenih nauka i najavio da će zbog ovog "haosa pri odobravanju projekata" njegova stranka zatražiti smenu ministra prosvete Dragana Primorca (HDZ).

U Hrvatskoj je baš ovih dana u jeku rasprava o potrebi donošenja zakona o jeziku, o čemu su domaći jezikoslovci uputili zahtev premijeru Ivi Sanaderu. Većina njih smatra da je neophodno doneti takav zakon pre nego što Hrvatska uđe u EU, a takav stav je usvojen i na Četvrtom kongresu hrvatskih slavista. Ima i mišljenja da bi taj zakon uz normiranu zaštitu hrvatskog jezika trebalo da ima i propisane kazne za prekršitelje, ali su još podeljena mišljenja da li bi se one izricale samo institucijama koje ne poštuju propisane jezične norme ili i pojedincima koji se o njih ogreše. Tako fonetičar prof. dr Ivo Škarić zagovara "tvrdi" zakon o jeziku, o čemu kaže:

"Ako smo zakonom propisali himnu i grb, onda bi trebalo i jezik. Jezik bi ipak trebalo da nam za nijansu bude određeniji nego što su nam državne granice. Veoma je važno znati da li je pravilnije koristiti sport ili šport, ne u komunikacijskom nego u simboličkom smislu. Danas vi možete koristiti sport, iako znamo da je u službenoj upotrebi šport i vama tu niko ništa ne može. No, kada se propiše da je šport jedino ispravno, onda ste se vi kao pojedinac i institucija u kojoj radite dužni toga pridržavati!"