Subota, 11.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Poezija je duša naroda

Poezija je duša naroda
Иван Чарота (Фото Т. Јањић)

Srpska književna zadruga objavila je drugo, prošireno izdanje „Antologije beloruske poezije”, koju jesastavio, kao i prvo (1993), Ivan Čarota (1952), beloruski slavista, profesor slovenskih književnosti Beloruskog državnog univerziteta u Minsku, inostrani član Srpske akademije nauka i umetnosti. Pesme i predgovor preveo je profesor dr Miodrag Sibinović. Antologija sadrži izbor poezije 68 beloruskih pesnika, koji su živeli i stvarali od dvanaestog (Kiril Turovski), i od kraja petnaestog veka (Francisk Skarina), pa do naših dana. Među njima su i dvojica klasika beloruske poezije – Janko Kupala i Jakub Kolas, čijoj je 130. godišnjici rođenja posvećeno ovo izdanje.

Gost Srpske književne zadruge, koja ove godine slavi 120 godina od osnivanja, upravo je Ivan Čarota. U susretu s novinarima, pored poznatog slaviste, učestvovali su Vladimir Čušev, ambasador Belorusije u Srbiji, Miodrag Sibinović, Slobodan Rakitić i Dragan Lakićević, a stihove beloruskih pesnika kazivao je Srba Milin.

Profesor Čarota je pohvalio prevode Miodraga Sibinovića i rekao da je „ispoljio izuzetno suptilno razumevanje beloruske pesničke reči”, potom je objasnio kako je nastao naziv – Belorusija. Po prvoj priči, to je zbog bele odeće seljaka, njihove bele kose i bele boje kože. Druga priča govori da su državu napala tatarsko-mongolska plemena. Uspeli su da se odbrane, zahvaljujući, između ostalog, i velikim kišama, i tako ostali bela, čista Rusija, Rusija bez Tatara.

Smatra da smo vrlo slični. Bilo mu je prijatno kada je od jednog srpskog kolege dobio zbirku pesama sa posvetom: „Bratu iz praotadžbine”, ali, isto tako, sa uvažavanjem, prihvata mišljenje kolege-sunarodnika koji tvrdi da su Belorusi došli s Balkana. U Belorusiji su boravili: Jurij Križanić, Stefan Zanović, Simeon Piščević, Dositej Obradović... Klasična dela: „Aleksandrida”, „Povest o Tristanu” i „Povest o Bovi”, sačinjena su „iz knjiga srpskih”.

Od sredine 19. veka, prigušivana nacionalna svest Belorusa, oživela je sentencu: „Narod je živ – dok živi njegova pesma”. Početak 20. veka, kaže, s pravom se smatra razdobljem beloruskog kulturnog preporoda. U poeziji se javlja čitav niz pesnika najviše vrednosti. Neki od njih su odmah stekli punu afirmaciju, a nekima zasluženo priznanje stiže tek danas. Ima i stvaralaca čija prava vrednost nije, do kraja, shvaćena. Čarota ukazuje na veliki značaj pesnika Maksima Bogdanoviča, čiju je stogodišnjicu rođenja Unesko uneo u kalendar svetski značajnih datuma. On je ostao bez majke kao odojče. Otac je napustio zavičaj i Bogdanovič se školovao i vaspitavao u Rusiji. Ipak, vratio se svom jeziku, i kao pesnik, i kao prevodilac, i kao esejista, i kao kritičar, i kao istoričar književnosti. Prevodio je rimske, francuske, nemačke, španske i skandinavske pesme. Prevodio je, naravno, i sa jezika srodnih beloruskom. Sa srpskog je preveo, prepevao, obradio, našu šaljivu pesmu „Smrt stršljena”, u desetercu. Utemeljivači novije beloruske poezije su i Janko Kupala, Jakub Kolas, Ales Garun... A nastavljači njihovog dela: Vladimir Dubovka, Vladimir Hadika, Vladimir Žilka, Natalija Arsenjeva...

U „Antologiji beloruske poezije”, ističe Čarota, našli su se i beloruski pesnici iz dijaspore. Bilo je važno da se svi oni sakupe „pod jedno nebo – rodno nebo poezije”. Ovo je, dakle, prvi pokušaj da se predstavi panorama ukupne beloruske poezije, na osnovu čisto književnih kriterijuma, bez upliva aktuelne politike, ideoloških podela i postojećih granica. Istorija pamti i drugačije primere: Adam Mickijevič je rođen na „beloruskom području”, a pripada samo poljskoj književnosti. U Litvi, od 16. veka, postoji porodica Dostojevski, a Fjodor Mihajlovič pripada samo ruskoj književnosti.

Najčešće reči u beloruskoj poeziji, mada to statistički nije potvrđeno, jesu: močvara, bara, glib, od ptica – roda, drvo – vrba, cvet – različak, žbun – glog, zatim izvor, mlado, zeleno žito... Močvara, bara, glib – objašnjava Čarota – koriste se u prvobitnom značenju: pramaterija, od koje je stvoren svet. Najčešće pominjani praznik jeste – Kupala (Ivanjdan), dan solsticija, početak novog ciklusa.

U poeziji, tvrdi profesor Ivan Čarota, aktivira se ono – što pod različitim imenima – ne menja svoju suštinu. Nije, zato, slučajno što u mnogim jezicima postoje izrazi čiji je zajednički smisao: „Poezija je duša naroda”.

----------------------------------------------

Čaroti nagrada „Fjodor Mihailovič Dostojevski”

Visoko internacionalno priznanje „Fjodor Mihailovič Dostojevski”, koje dodeljuje Sveslovensko književno društvo, uručeno je Ivanu Aleksejeviču Čaroti za „duhovni, podvižnički rad u povezivanju beloruskog i srpskog naroda” i prevođenje dela Nikolaja Velimirovića, Justina Popovića, patrijarha Pavla, Ive Andrića, Branislava Nušića, Desanke Maksimović, Branka Ćopić, Dragoslava Mihailovića, kao i za prevođenje knjiga „Kosovska bitka traje” i „Srpska pravoslavna crkva”.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.