Subota, 25.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Crkva ljudima potrebnija nego ikada ranije

Crkva ljudima potrebnija nego ikada ranije
Епископ крушевачки Давид

Najnovija istraživanja pokazuju da je Srbija na petom mestu u Evropi po broju religioznih: tako se izjašnjava čak 77 odsto anketiranih građana u Galupovom istraživanju, što je daleko više od svetskog proseka od oko 50 odsto. Tim povodom „Politika” istražuje da li smo zaista toliko religiozan narod, ili se samo tako izjašnjavamo, jer u pojedinim crkvama u Srbiji sveštenici gotovo da nemaju kome da drže jutarnje i večernje službe pošto vernici ne dolaze.

I oni koji se prekrste pre svakog jela i oni koji uz iće i piće ogovaraju svog sveštenika vernici su Srpske pravoslavne crkve; možda će se i sresti u crkvi na nekom bogosluženju, jedan koji bogobojažljivo gleda u zemlju i drugi koji se očigledno dosađuje, ali iz nekog razloga istrajava do kraja službe. Veru doživljavamo na različite, pa i sasvim suprotne načine, a o tome koliko smo zaista religiozni i kakav je naš odnos prema crkvi u 21. veku razgovarali smo sa vladikom kruševačkim Davidom, koji je i profesor na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu. Porast broja religioznih ljudi ne podrazumeva po automatizmu i njihovu veću pripadnost Crkvi, s obzirom na to da ne postoji ni jedno ljudsko biće bez urođene volje za religioznošću – za uspostavljanjem odnosa sa svojim Stvoriteljem – pa ni onda kada se radi o surogatima Njegovim, kao i o socijalnim surogatima i udruženjima po ugledu na Crkvu. Međutim, antiteizam ili bogoborstvo je nešto drugo i drugačije od urođene religioznosti. A sada, ono što karakteriše naše vreme jeste velika glad i žeđ na zemlji za božijom rečju i božijim projavama. U odnosu na blisku prošlost kada je Crkva recimo bila poštovanija i imala veću ulogu nego što to danas jeste i što čini, sama ona danas ljudima je potrebnija nego ikada ranije; sami oni pak danas su crkveno ukorenjeni dublje no ikada. Naravno, zahvaljujući prolasku kroz sve lične i društvene krize planetarnoga opsega – kaže vladika David.

Koliko su vernici danas, u doba kada su granice morala sve rastegljivije, a razna sladostrašća nadohvat ruke, spremni da žive po verskim načelima?

Vernici su spremniji da žive u skladu sa crkvenim tipikom ili crkvenom blagodaću, jer im se time omogućuje ulazak u tajnovitosti i tajanstva crkvenoga Predanja, zapisanog i nezapisanog. A što je sve ravno susretu sa živim Hristom i sjedinjenju s Njim, što je sve to opet ravno punoći crkvenoga načina postojanja.

Da li ste se sreli sa stavom koji se može čuti od pojedinih vernika: „Verujem u Boga, ali ne i u Crkvu?”

S vremena na vreme čuju se i takva ispovedanja vere u Boga, no ne i vere u Crkvu. Mana takve vere, ili njena neuklonjiva smetnja izražena je gotovo na samom početku istorijskog postojanja Crkve rečima: Kome Crkva nije mati, tome ni Bog ne može biti Otac. Crkvene hrišćanske pravoslavne vere van crkvene zajednice – nema – niti će je ikada biti! Međutim, njenih surogata poput sujeverja, sektaškog i sekularističkog avanturizma, odnosno okultističkog mantranja ima – no sve to ne spada u crkvenu, otkrivenu, blagodatnu i evharistijsku veru!

Kako naš narod doživljava svoju religioznost? S jedne strane, retko ko se ne venčava u Crkvi ili ne krštava dete, ali s druge strane, kao da ne postoji navika da se redovno odlazi na bogosluženja, pričešćuje, ispoveda.

Naš narod je pre svega, i uprkos svemu – Božiji narod – uključen u Telo Hristovo, u Crkvu Jednu, Svetu, Sabornu i Apostolsku. Raznovrsna i dugotrajna istorijska ometanja nisu ga učinila nereligioznim, neverujućim. Ako on i nema donekle naviku da redovno odlazi na bogosluženja, da se ispoveda i pričešćuje, isti ima običaj sve to da čini; makar privremeno. Bolje reći, stalno. Činjenica je da splet raznovrsnih istorijskih okolnosti sve do ovoga trenutka srpskom narodu ne dopušta da se dovoljno ocrkovi! A to je već dovoljan razlog da se on, srpski narod uzme u zaštitu od bezobzirne i bespoštedne kritike.

Da li je Srpska crkva, koja je dugo bila marginalizovana, danas dovoljno otvorena za vernike ili bi mogla više da učini na tom polju?

Srpska crkva je i danas, s obzirom na pomenuti sklop nepovoljnih okolnosti dovoljno otvorena za vernike, mada bi ona i danas mogla više da učini na tom polju. Uvek se može više i bolje; baš kao prilikom gradiranja dobro, bolje, najbolje. Važno je krenuti sa prvog stepena – dobro, pa nastaviti uzrastati do u sami beskraj.

Jelena Čalija

(Kraj)

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.