Hrvati koncesijama namiruju dugove

Hrvatska se diči svojim savremenim autoputevima kojima je premrežena cela zemlja. Do sada je izgrađeno oko 1.260 kilometara, najviše u smeru koji vodi na jadransku obalu, što je sasvim razumljivo, jer naši susedi nastoje da privuku što više turista iz Evrope. Od te delatnosti živi praktično cela zemlja i najveći deo njene privrede. Bilo kakav poremećaj u turizmu naneo bi nesagledive posledice celoj nacionalnoj ekonomiji.

Hrvatska je na izgradnji puteva uradila najviše u regionu.

Ekspanzija gradnje autoputeva u ovoj zemlji počela je posle 1995. godine. Do tada je bio izgrađen samo deo nekadašnjeg autoputa „Bratstvo – jedinstvo” od Zagreba do Županje.

Pretežno iz stranih i domaćih kredita potpuno je završen autoput od slovenačke granice (Bregana) preko Zagreba do granice sa Srbijom dužine 306 kilometara, „Dalmatina” preko Bosiljeva do Splita (475 km), Bosiljevo–Rijeka 146 kilometara, Zagreb – Varaždin – Goričan na granici s Mađarskom (97 km), od Rijeke do Rupe na granici sa Slovenijom (na pravcu za Trst) zajedno sa riječkom zaobilaznicom, kao i poluautoputevi iz Istarskog ipsilona. Putem javno privatnog partnerstva građen je autoput od Zagreba preko Krapine do granice sa Slovenijom kod Macelja (60 km).

Prema podacima koje je objavio „Večernji list” Hrvatska je od 2000. godine do danas uložila 35,2 milijarde kuna (oko 4,7 milijardi evra), od čega najviše javno preduzeće „Hrvatske ceste”. To je veliko materijalno opterećenje za zemlju, pogotovo što je veći deo tog novca obezbeđen iz kredita, tako da će poslednju ratu otplatiti tek 2032. godine.

Da bi skinula s vrata to ogromno breme ozbiljno se razmišlja o davanju u koncesiju onih autoputeva koji su u vlasništvu hrvatskih javnih preduzeća. S tim što ih ne bi prodali ispod cene od 2,7 do tri milijarde evra. Mada ima mišljenja, da je suvislije dati neizgrađene delove autoputeva koncesionarima.

Posla na hrvatskim autoputevima još ima. Preostalo je da završe započeti transjadranski autoput od Rijeke preko čvorišta Žuta Lokva do granice s Crnom Gorom, kao i da se kompletira autoput Zagreb–Sisak. Planiran je i autoput od Zagreba do Vrbovca, a potom prema Mađarskoj – u pravcu preko Križevaca i Koprivnice i u pravcu preko Bjelovara. Preostalo im je da dovrše takozvanu Dalmatinu koja povezuje Zagreb sa Splitom, Zadrom i Šibenikom, odnosno spajanje Ploča sa Dubrovnikom, kako bi završili najduži autoput u Hrvatskoj.

Ipak, premrežavanje zemlje savremenim putevima nisu zaobišle afere o nameštanju cena i izvođača. Zbog toga je u jednom trenutku smenjena cela uprava „Hrvatskih autocesti”. Prva velika afera desila se na gradnji autoputa od Zagreba do Splita, koja je poverena američkom „Behtelu” bez javnog konkursa. Za izgradnju 147 kilometara od Bosiljeva do čvora Sveti Rok Hrvatska mu je platila 990 miliona dolara, što je – kako je kasnije priznao i sam ministar obnove Jure Radić – bilo za oko 30 odsto više nego da se išlo na javni konkurs. Kako je objašnjeno, to je učinjeno da se preko „Behtela” ostvare što bolji politički odnosi sa SAD.