Knićanin – Rudolfov dar
Selo Knićanin se nalazi na ušću Tise u Dunav.
Tisa je najveća leva pritoka Dunava koja mu se na njegovom moćnom putu niz Evropu pripaja na 1214. kilometru.
Drumskim putem selo je udaljeno 60 kilometara od Beograda, ravnom trakom Zrenjaninskog puta, skretanje za Perlez.
U blizini je Carska bara, očuvana ekološka celina koja zvanično ima status specijalnog rezervata prirode. Prostire se na 1.600 hektara u međurečju Tise i Begeja. Pored jezera i ribnjaka, svetski je poznata ornitološka stanica, narodski rečeno – carstvo ptica. Hotel "Sibila" nalazi se na ulazu u rezervat, odmah ispod nasipa s kojeg se pruža pogled na prostrane ribnjake.
Atar Knićanina je i bogato lovište, pre svega divlje svinje i jelena. Dobroćudni i, čini se, uvek osmehnuti Srboljub Stojković, sekretar Mesne zajednice, upućuje nas na restoran "Trag" u kojem se služi divljač. Restoran je uređen u panonskom stilu, tamburaši sviraju i za ručak a poseban ugođaj je mali zoološki vrt ispred ulaza u restoran na samom Zrenjaninskom drumu. Zatekli smo medveda (!) sivkasto-mrkog krzna kako lenjo leži u gvozdenom kavezu. Kažu da su ga ovde nanele naplavine eks-ju ratova.
Na drugoj strani Tise, odmah preko drumsko-železničkog mosta, uzdiže se Titelski breg i krovovi gradića Titela. Tu već može da se bira između nekoliko ribljih restorana, s dugom tradicijom, koja polazi još iz 19. veka.
Ravnokrsni šorovi Knićanina isparcelisani su 1868. godine. Tada je selo dobilo ime Rudolfsgnad (Rudolfov dar), po sinu carice Marije Terezije. Isušivanjem močvarnog zemljišta i podizanjem visokih nasipa dobijena je zemlja za život 5.000 stanovnika, uglavnom titelskih Nemaca. Od 1918. selo se zove po komandantu srpskih dobrovoljaca u revoluciji 1848. vojvodi Stevanu Petroviću Knićaninu. Posle Drugog svetskog rata ovo mirno naselje postaje logor za nemačku nacionalnu manjinu i mesto njenog masovnog stratišta.
Od 2000. godine Knićanin je i mesto memorijalnih pohoda Podunavskih Nemaca. Dolaze širokotrupnim lađama do Novog Sada a odatle autobusima put Knićanina. Na starom nemačkom groblju obnovljena je kapela u gotičkom stilu, ali ušpalireno drveće obraslo bršljanom kao da govori da je vreme stalo.
Susreti Podunavskih Nemaca sa meštanima Knićanina su prijateljski i obično se završe zajedničkim ručkom u sali Vatrogasnog doma. Razumevanje s obe nacionalne strane učinilo je od Knićanina mesto istorijskog pomirenja.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


