Nije po JUS-u nego po SRPS-u
Do sada smo bili po JUS-u, od sredine aprila meriće nas po SRPS-u. Komisija za standarde iz oblasti tekstila u Institutu za standardizaciju uveliko sređuje materijale i privodi posao kraju da nas po brojevima za garderobu uvede u Evropu. Kako Nemci, Norvežani ili Španci, tako i mi, da kaput kupljen u Frankfurtu bude "dimenzioniran" kao i onaj beogradski, a i da naši konfekcionari koji bi da izvoze skroje model tako da se po veličini ne razlikuje od onoga koji već neki Bečlija ima u ormaru. A i da nas po raznim buticima punim kineske i turske robe ne ubeđuju da nosimo dva broja manji ili veći broj od onog koji smo po JUS-u nosili. Pre konačnog usvajanja sistema SRPS planiran je i jedan seminar u Privrednoj komori Srbije, gde će tekstilci, tehnolozi, inspektori i drugi korisnici ovog sistema moći da kažu svoje mišljenje o svemu.
Da li je samo ime JUS (sad ipak živimo u Srbiji) razlog za promene i ujednačavanje mera sa belim svetom, ili se to možda naš čovek promenio od 1979. godine kada je ovaj standard uveden, da li je postao viši ili deblji?
Anđelina Zebić, samostalni savetnik u Institutu za standardizaciju i sekretar Komisije za standarde, odmah kaže: "Ne, ništa od toga. Da bismo izmerili naše ljude potrebno je mnogo para, jer sva antropološka merenja iziskuju veliki novac, pa to, nažalost, ovom prilikom nismo uradili".
Nešto drugo je posredi. Naša sagovornica ističe pre svega pripreme za neko buduće pridruženje Evropskoj uniji, koje nameću obavezu da se usvoje tamošnji standardi, pa su zato ovom prilikom prvo usvojeni međunarodni, a onda i evropski standardi.
– Konkretno, iako to zvuči vrlo administrativno, ali da se zna, usvojili smo standard Međunarodne organizacije za standarde o označavanju veličine odeće za gornje odevne predmete za muškarce i dečake i isto to za žene i devojčice. Ta dva međunarodna standarda automatski stavljaju van snage one sa oznakom JUS F. G0.002: 1979. i nosiće oznake SRPS ISO 3636 i SRPS ISO 3637 – objašnjava Anđelina Zebić.
Potom se komisija pozabavila i evropskim standardima, prihvatajući njihove termine, definisanje primarnih i sekundarnih mera i intervala, a sve zasnivajući na merama tela a ne na merama odevnih predmeta, kako je to bilo ranije. Iza ove uštogljene formulacije krije se, tumači nam savetnica, to da je za muško odelo važan (primaran) obim prsa i obim struka čoveka, a sekundarna je, dakle manje bitna, ali ipak neophodna visina i dužina noge s unutrašnje strane butine.
Pobrajajući dalje delove garderobe koji će biti prilagođeni telu onoga ko će je nositi, sagovornica nam pokazuje tabelu u kojoj će recimo za muške pantalone biti važan njegov struk i dužina noge, a za ženske pantalone će, osim ove dve mere, biti uvažen i obim bokova.
Materijal koji Anđelina Zebić lista pun je brojki i tabela. Za svaku robnu grupu posebno, od čarapa, rublja, trikotaže, bluza, košulja, s tim što je dizajnerima i proizvođačima ostavljeno da kreiraju stil, dodaju modni element, da nešto stesne, skrate u struku, jer je to traženo i moderno.
Čini se da je brojkama najbogatija stranica sa prihvaćenim evropskim merilima naslovljenim: "Opsezi za grudnjake, korsete i kupaće kostime". Samo na osnovu dve mere, obima na najširem delu poprsja i obima ispod, načinjeno je sedam kategorija po obimu ispod grudi i devet veličina korpica iza kojih se ovaj ženski atribut sakriva. Najmanja je korpica AA predviđena je za obim grudi od 70 do 72 centimetra, a poslednja u tabeli je korpica H za obim 151 do 153 centimetra. Mada postoji i strelica sa strane, tako da proizvođač veša može da poveća ovu datu meru ako mu se pojavi kupac sa izdašnijim merama.
Preciznost u modeliranju bitna je za veš, ali i druge delove odeće, ali za bebe je, čini se, najlakše. Do godinu dana klincima se meri samo visina, kako rastu tako im se u određivanje veličine koju će nositi u konfekciji pridodaje još poneka dimenzija.
A cipele? Hoće li oni koji nose broj 38 ulaziti "u komotniji kalup" čak i broja 36, što se događa u nekim radnjama ili na kineskoj pijaci obuvati patike broj 40 i tvrditi da su im kao salivene?
– To je već rešeno usvajanjem standarda mondopoint sistema za obuću, zasnovanog na merenju dužine i širine stopala. Ta mera se perforira ili ispisuje na etiketi i stavlja na vidno mesto u cipeli, sandali, čizmi. Recimo, piše se 260/94, što je dužina u milimetrima i širina preko najšireg dela stopala. Ove mere moraju biti jasno odvojene od drugih informacija na obući, a isto tako i na pakovanju (odvojena su tako što su uokvirene linijom u obliku pravougaonik ili ovalnog oblika). A koji će to broj biti u skali koju pravi proizvođač drugo je pitanje. Potpisujući ugovor o proizvodnji on se obavezuje da će poštovati mere tela i istaknuti ih na etiketi uz još neke podatke koji bi bili korisni za kupca – dodaje savetnica u Institutu za standardizaciju.
Kad već pominjemo "kineske veličine", Anđelina Zebić primećuje da su i prodavci sa pijace počeli da se prilagođavaju zahtevima tržišta, da sve češće imaju dokaze o kvalitetu proizvoda iz akreditovanih laboratorija što se vidi na nalepnicama, a to onda poskupljuje njihovu robu. Ali, bar kupac zna šta nosi.Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


