Nedelja, 21.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Voćnjak kao metafora

Voćnjak kao metafora

Nedelju dana sam se u oktobru borio u starom voćnjaku s nezvanim divljim žiteljima. Vide nema domaćina, pa se uselili – kupina, kopriva, glog, breze; buja narod šume, grana se bagrenje. I hrast je ovde našao stanište, divlja trešnja privila se uz pitomu jabuku. Samoniklo rukom vetra posejano buja, a domaća stabla se suše.

Voćnjak je ovde mnogolika metafora. Šta sve ne simboliše? Metafora za jezik, kuću, državu... Jezik – voćnjak. Šta sve nije nepozvano ušlo u srpski jezik.

O tome razmišljam dok uljuđujem stare voćke u zavičaju. I čudim se kako je jedar korov, kako došljaci, stabla cera, graba, stigli niotkud, kipte od jedrine. Svikla na čoveka i njegovu brigu, domaća se suše. U ljudskom skloništu izgubila su imunitet…

Ne staraš li se o njivi, zaparloži se, podivlja, korov je skoli i gotovo. Stare, dobre, sorte više se i ne gaje. A još rađaju, ne predaju se. Ove jeseni rodile kao nikad. Nisu prskane, a rađaju. Stare sorte: budimka, tamnjanika, kolačara, đula, kantaruša, petrovača, šarunka, požegača, ranka, okruglica, drenovka, voskovača, kolačara, lončara, zečica, takiša, lubeničarka… „To su samo neka od mnogobrojnih narodskih imena za sorte u zbirci Autohtono i gajeno voće rudničko-takovskog kraja, koju je sakupio Prirodnjački muzej u Beogradu.”

Prerodilo. Opale jabuke, nema ko da bere, ni da skuplja. U zemlji nezaposlenih, nema ko da radi. Skupljali stari, poneki povratnik, penzioner. Otkupna cena sedam dinara. Smanjiše na šest dinara, pa na pet. Džakčić jabuka za litar soka u prodavnici. Nema računa. Šta da kupi kada skupi 100 kila? A treba skupiti, izneti, preneti do otkupnog mesta. Ono malo seljaka zgrbio teret i godine. Ljudi kao jednogrbe kamile. Ne mogu, vele, da gledaju kako zrelo voće propada.

Zašto vlast nešto ne učini? Vlast ima preča posla, treba da čuva vlast, a ne da brine o selima koja nestaju i voću koje propada. Prodavnice su pune uvoznog voća, zar nije lakše da se kupi.

Čudi se povratnik iz Australije, stari Gavrilo: „Pa vi ste”, veli, „zemlja čuda. Ovo su žive pare. Da se ubere, prikupi, spakuje, preradi, proda. Šta bi drugi dali da ovo imaju. Samo sirotinja ne radi i ne štedi...”

Selo pusto, sve sišlo u polje, do puta, varoškom životu se tobož  primaklo. U brdima miriše zrelo voće koje niko ne skuplja. Nigde žive duše. Selo se tuli. U „Politici“ od 13. maja 2012. piše: „Za 15 godina nestaće još 1.200 sela u Srbiji, a 1600 već je napušteno.”

Čujem: grakće gavran, na glavu mi sleće kos, senica s astala mrve odnosi. Već peti dan niko da prođe, nemam kod koga da odem, niti ima ko da mi dođe.

Sretnem, u cik zore, čoveka s lovačkom puškom. Ja se iznenadih, on se začudi. „Ima li zečeva?” „Nema, satre sve hemija... Sve manje je i ptica...” Pita: „Otkud ti ovde?” Poneki penzioner se vrati, ali ne zadrži se. Vidimo se na Divljaci, i u Arilju. Ne prepoznajemo se, nego se već osedeli posle desetleća upoznajemo.

Negde u julu zaustavi me u Arilju starica. „Ne poznaješ me?”, pita začuđeno. A ja se setim kako je Crnjanski uoči povratka u domovinu rekao:„Strašno mi je da se vratim u Beograd posle toliko godina. Najtužnije mi je što ću videti sve one nekada lepe žene – sada babe.” Starica, moja đačka simpatija. Vukao je za kike, negda. Kako li tek ja izgledam u njenim očima? I moji ispisnici povratnici isto zamišljeni. Gde si bio te sada svoj životić mator ovde daviš. I da hoćeš nešto da uradiš, nemaš s kim. Svuda zadocneli, docno progledali. Nemaš više u selu kome, ako imaš, da platiš nešto da se uradi. Njive zarastaju u korov, šuma se vraća na svoje ranije posede.

Ne treba biti Mitar Tarabić iz Kremana pa videti na šta će ovo izaći i šta će nas sve još snaći. Hoće li nas biti za pod šljivu, kada su nam se i šljive osušile. U Bibliji prorok Ozej kaže: „Strada narod moj, jer je bez znanja!“ A zbog čega mi siroti nestajemo…

Književnik, živi u Nišu i Trešnjevici

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.