Petak, 17.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Kolomejka neguje sećanja na Ukrajinu

Kolomejka neguje sećanja na Ukrajinu

Sremska Mitrovica – Setnom ukrajinskom pesmom i kolom „kolomejka”, Ukrajinci iz Sremske Mitrovice okupljeni u nacionalnom KUD „Kolomejka” u Sremskoj Mitrovici, obeležavaju ove godine 35 godina postojanja društva koje neguje tradiciju, običaje i kulturu Ukrajinaca, koji su iz Termopiljske oblasti u Galiciji krenuli krajem devetnaestog veka u potrazi za boljim životom i zaustavili se prvo na području Prnjavora, Laktaša, Srpca i Gradiške u Bosni i Hercegovini, a onda, šezdesetih godina prošlog veka, krenuli dalje, u Vojvodinu, u potrazi za boljom zemljom i boljim životom.

Posle Berlinskog kongresa kajzer Franc Jozef pozvao je Ukrajince iz siromašnog dela Galicije da nasele nenaseljene delove Bosne. Prvi doseljenici stigli su 1895. godine i od Austrougarske monarhije dobili najlošiju zemlju u prnjavorskom kraju. Prema statističkim podacima, u Bosnu je doseljeno oko 12 hiljada Ukrajinaca Galicijana. Deo njih su bili grkokatolici, a deo pravoslavni, pa kako Beču nije uspelo da pravoslavne prekrsti u katolike, dodelio im je najlošiju zemlju, uz obavezu da to državi isplate.

– Teško se živelo u Bosni, pa su krajem šezdesetih počeli da se sele. Jedna za drugom, porodice su dolazile u Vojvodinu. U Sremsku Mitrovicu i okolinu doseljeno je oko pet stotina Ukrajinaca, a u celoj Vojvodini danas ih ima oko pet hiljada. Ovde, u Sremu, osetili smo potrebu da se udružimo, da ne zaboravimo jezik, običaje, tradiciju naroda kojem pripadamo i, evo, već 35 godina deluje naše društvo „Kolomejka”, priznato i poznato u ovom kraju – priča nam Nikola Ljahović, predsednik društva „Kolomejka”.

A „Kolomejka” danas – u folklornim ansamblima: dečjem, omladinskom i juniorskom, dečjoj pevačkoj grupi „Gorleći” (grlica), recitatorskoj sekciji „Taras Ševčenko”, pevačkoj grupi odraslih, sekciji veza i sekciji nacionalne kuhinje – okuplja gotovo 200 Ukrajinaca. Kulturna scena u Sremskoj Mitrovici bila bi mnogo siromašnija bez „Kolomejke”, a to potvrđuje i „Novembarska nagrada” grada, dodeljena ovom društvu 2009. godine.

Uz igru i pesmu, uz stihove čuvenog ukrajinskog pesnika Tarasa Ševčenka, Ukrajinke svakog leta organizuju i festival nacionalne kuhinje Ukrajinaca, spremajući specijalitete – piroške, čuveni tarćuh, jelo od krompira, boršč, pite i štrudle – kako se to nekad spremalo u dalekoj i tada siromašnoj Termopiljskoj oblasti, iz koje se odlazilo upravo zbog nemaštine.

– Borimo se da sačuvamo uspomenu na svoje poreklo. Tri učiteljice u gradu – Slavka Kanjuga u Laćarku i Nada Ljahović i Eva Semjaniv u školi „Jovan Popović” – drže dodatne časove ukrajinskog jezika. Imamo i podršku gradske uprave, ali i odličan prijem kod publike. Uostalom, u društvu s Ukrajincima ima i Srba, na primer u mešovitoj pevačkoj grupi je naš zet Srbin Bogdan Lukač, a njegova supruga Ana, zajedno sa Sofijom Pisanjuk, radi u sekciji veza – kaže Nikola Ljahović.

Da sremski Ukrajinci ostavljaju iza sebe lep trag, svedoči i nedavno objavljeni CD sa dečjim ukrajinskim pesmama koje je napisala učiteljica Nada Ljahović, dve monografije o životu i radu Ukrajinaca u Sremu pripremio je Petar Ljahović, a uskoro će biti predstavljena i monografija posvećena bivšem svešteniku Stefanu Pitki, koji ima velike zasluge za okupljanje sremskih Ukrajinaca. Da se o radu Ukrajinaca u Sremu daleko čuje, svedoči i „Gramota”, najviše priznanje ukrajinskog Ministarstva za dijasporu, dodeljeno Nikoli i Petru Ljahoviću za negovanje tradicija i uspostavljanje veza s drugim narodima.

Ova, jubilarna godina biće za „Kolomejku” i njeno članstvo puna događaja, koncerata, pesničkih večeri posvećenih Ševčenku, gastronomskih susreta i veselja, izložbi narodne nošnje, ali i gostovanja u Vrbasu, Kuli, Novom Sadu i Inđiji, gde takođe deluju udruženja Ukrajinaca.

– Najviše svečanih događaja biće ovde u Mitrovici, a planiramo i da odemo u selo Devetinu, kod Prnjavora u BiH, u naš stari kraj, gde još ima Ukrajinaca. Koliko znam, u Bosni ih je još oko tri hiljade. Više se ne sele prema Srbiji, većina ih kreće prema Kanadi – završava Nikola Ljahović priču o ovoj maloj, ali vrednoj nacionalnoj zajednici, koja ima veoma važno mesto u kulturnom životu Srema.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.