Sećanje: Faruk Begoli

Glumac Faruk Begoli preminuo je 23. avgusta u Prištini u 63. godini, nakon duge i teške bolesti.

Begoli je rođen 14. februara 1944. godine u Peći, u uglednoj pećkoj porodici. Diplomirao je glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu 1966. godine. Iste godine je debitovao u filmovima "Pogled u zenicu sunca" Veljka Bulajića i "San" Puriše Đorđevića. U nekadašnjoj jugoslovenskoj kinematografiji Begoli je ostvario značajne uloge u mnogim filmovima, od kojih se najčešće pamte njegove uloge u filmovima Đorđevićeve ratne trilogije – "San", "Jutro" i "Podne". Svojom najboljom i najdražom ulogom Begoli je smatrao onu u filmu "Jutro".

– Begoli je pripadao grupi modernijih glumaca. Razgovori i rad sa njim su bili više na autorskoj osnovi, a manje na onom tradicionalnom odnosu glumaca i reditelja. Begoli je u svoje uloge uvek dodavao ideje koje sam sa radošću prihvatao i realizovao – istakao je za naš list Puriša Đorđević, reditelj.

Faruk Begoli je igrao u skoro svim filmovima Veljka Bulajića, u "Sarajevskom atentatu" ili "Bici na Neretvi", u "Vuku sa Prokletija" i "Opasnom tragu" Mikija Stamenkovića, u filmovima "Valter brani Sarajevo" i "Partizanska eskadrila" Hajrudina Krvavca i u ostvarenjima "Derviš i smrt" i "Vrhovi Zelengore" Zdravka Velimirovića. Igrao je u više od 70 filmova i televizijskih serija i bio je jedan od najpoznatijih glumaca na prostorima bivše Jugoslavije, ali je malo igrao u pozorištu.

– Pozorište je velika obaveza, a ja sam se opredelio za film. Međutim, osim jednog časnog slučaja, niko mi i nije pružio pravu šansu odnosno, nijedan reditelj nije mi ponudio ulogu koju ću da "zagrizem", za koju bih se vezao i zbog koje bih zapostavio film – izjavio je svojevremeno Begoli, koji je kroz smeh uvek isticao da su nesigurnost i stalna borba, i zadovoljstvo i gorčina glumačke profesije.

Poslednju ulogu u srpskom filmu Begoli je ostvario 1992. godine u drami "Bulevar revolucije" Vladimira Blaževskog, a kada se iz Beograda vratio u Prištinu u potpunosti se posvetio pedagoškom radu. Zajedno sa Zoranom Popovićem i Srđanom Koljevićem, 1998. godine potpisao je scenario za film "Stršljen" Gorčina Stojanovića, o zabranjenoj ljubavi Albanca i Beograđanke. Za taj scenario je nagrađen trećom nagradom za najbolji scenario na Festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji, a još osamdesetih godina je ukazivao da će "film imati još veći uspeh ukoliko se ozbiljno pozabavimo scenarijima". "Faruka sam sreo na snimanju filma `San` Puriše Đorđevića. U njegovom ponašanju sam otkrio gospodstvo i čestitost u komunikaciji. Postali smo bliski, radili film za filmom, sticali pouzdanje jedan u drugog, 1989. godine zajednički formirali firmu `Sinema dizajn` i snimili filmove `Kuća pored pruge` i `Bulevar revolucije`. Uključio se u film `Stršljen` kao saradnik na scenariju i pomogao nam da scenografski izaberemo terene na Kosovu i spremimo film. Otišao je prerano, a ostale su emocije za poštovanje", izjavio je za "Politiku" Ljubiša Samardžić, producent filma "Stršljen".

Faruk Begoli bio je i jedan od osnivača i dugogodišnji direktor Pozorišta za mlade "Dodona" u Prištini, a godinama je radio i kao profesor na Fakultetu umetnosti u Prištini na odseku za glumu.

– Dugo sam se spremao za časove i konsultovao se sa profesorom Milenkom Maričićem. Sve je "palo u vodu" kada sam prvi put ušao u učionicu. Tišina koja je zavladala izgledala je kao večnost. Ali led je nekako probijen, zahvaljujući tome što su me studenti voleli kao glumca i što su mi od prvog časa verovali. Možda je to što sam postao profesor imalo uticaja da se zainteresujem za režiju – izjavio je Begoli, koji je u mnogim filmovima radio i kao asistent režije.

Poslednju filmsku ulogu odigrao je prošle godine u filmu "Kosovo očajnička potraga" Sunaja Race, za koji je napisao scenario.

Posle martovskog nasilja na Kosovu, Begoli je osudio svaku vrstu nasilja na Kosovu i protestovao zbog paljenja džamija u Beogradu i Nišu.