Ponedeljak, 29.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Slavujevo doba i Ita Rina u Leskovcu

Slavujevo doba i Ita Rina u Leskovcu
Данашњи изглед зграде у којој је био биоскоп „Славуј” (Фото М. Момчиловић)

Leskovac – U Leskovcu je prošlog vikenda premijerno prikazan dokumentarni film „Slavujevo doba” koji slika Srpski Mančester između dva svetska rata kada je ovaj grad doživeo kulturni i privredni procvat. Film traje sedamdeset minuta, reditelj je Bojan Vuletić, scenario su napisali Selena Stanković i Zvonimir Šimunec, poznati novinar i producent, koji je prošle godine inicirao multimedijalni projekat posvećen Leskovcu koji obuhvata izložbe, monografiju, dokumentarni i igrani film. Ostalo je još snimanje igranog filma čiji je početak planiran za kraj idućeg leta. Snimanje će trajati osam nedelja, na lokacijama u Leskovcu i Beogradu. Scenarista je Kokan Mladenović, producent je „Intermedija netvork”.

Ko je bio preduzimljivi čovek sa nadimkom Slavuj koji je prvi u Leskovac doneo film i otvorio novo poglavlje u kulturnom i društvenom životu grada? U maju 1938. godine „Politika” je pitala – da li će Leskovčani gledati sebe na filmu zahvaljujući svom preduzimljivom zemljaku Slavuju. Novinar i hroničar Leskovca Sava Dimitrijević napisao je knjigu „Bubnjara iz Slavujev bioskop” u kojoj prenosi svedočenja Leskovčana o čuvenom bioskopu „Slavuj” i njegovom osnivaču i vlasniku Dušanu Stankoviću Slavuju. Nakon putovanja po Francuskoj gde je gledao filmove, Stanković je u Leskovcu nabavio aparaturu i počeo da prikazuje filmove u svojoj kafani. Nadimak, koji je postao porodični, dobio je po tome što je u kafani čuvao slavuje koji su slobodno leteli.

Dušan je bio jedan od najbogatijih Leskovčana koji je poznat i po tome što je 1933. godine u Leskovac doveo tada anonimnu mladu glumicu koju je potom odveo u Pariz na školovanje. Bila je to kasnije čuvena Ita Rina. Dušan je držao kafanu koja je uveče pretvarana u bioskop. Imala je bilijar, a kasnije i šahovski sto. Najpre je prikazivao neme filmove, a u kafani je bio i klavir na kom je pijanista pratio neme filmove. Iznad je stajao napis „Pivnica i ton kino Slavuj”.

Kafanu i bioskop nasledio je Dušanov sin Dragutin Stanković zvani Dragi Slavuj, koji je unapredio bioskop. On je lično išao u Beograd i donosio filmove. Sala je uvek bila krcata. Prema pisanju Save Dimitrijevića, ispod bioskopskog platna bio je bilijarski sto. Preko dana se igra bilijar, a uveče, kada radi bioskop, Dragi okrene bilijar i na njemu sedi publika i gleda film. Danju je to bila kafana sa velikom baštom, sa puno stolova, stolica i cveća, a uveče bioskop u kom su prikazivana najznačajnija evropska ostvarenja tog perioda.

Dragi je bio šeret koji je smišljao duhovite reklame za svaki film, a u Leskovcu se posebno prepričava zgoda sa magaretom. Elem, jedino bankar Graočankić nije išao u bioskop „Slavuj” i pričao je po čaršiji – „Samo ja ne idem u bioskop Slavuj”. Dragi Slavuj uzme magare, na njega stavi tablu sa napisom – „Samo ja ne idem u bioskop Slavuj” i plati Ciganče da po ceo dan šeta magare ispred Graočankićeve banke.

Poznata je i njegova smicalica sa bubnjarom koja se našla i u nazivu pomenute knjige. Evo kako Dimitrijević to opisuje na leskovačkom dijalektu: „Kd uđeš u bioskop „Slavuj” – s leve strane u ćošku je kube – napraveno od železno bure za živu sodu, kazujev Mile Merza i Gaca Manić, advokat. Na toj železno bure napravena vratanca, a u bure zapalena sveća od liciderski kolači, kupeni kude Dragi voskara. Na prozorče na furunu Dragi Slavuj zalepija crvenu rtiju (hartiju, prim. M. M.) i ti kad gledaš u furunu vidiš plamen, misliš – gori vatra, priđeš da ogreješ ruke, a ono – ladnooo! A toj i ne važno, važno je da onaj sveća što gori u kube deluje na gledaoci psihološki. Ladno gim, al kad pogledav u kube i vidiv unutra crveno, vikav – bubnji, bubnji, će se zgreje.

Kultni bioskop „Slavuj” je radio od 1920. do 1948. godine. Dragi Slavuj je u nekoliko navrata hapšen, bio je u nacističkom logoru u Mauthauzenu, posle rata robijao je u Nišu, a 1948. godine mu je nacionalizovana kafana, inventar, bioskop i sav nameštaj u kući. Umro je 1956. godine. Poslednji film u bioskopu „Slavuj” prikazan je 25. aprila 1948. godine, a već 2. maja otvoren je novi državni bioskop u kom su održane samo četiri projekcije.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.