Skulptura „Majka Hrvata“ i pravno pripada Srbiji

Josipa Rimac, gradonačelnik Knina, najavila je da će, preko Ministarstva spoljnih i europskih poslova, hrvatske vlasti tražiti skulpturu „Povijest Hrvata“, slavnog vajara Ivana Meštrovića.

Ivan Meštrović je 1952. godine poklonio državi Hrvatskoj, kako je to sam govorio (ondašnjoj SR Hrvatskoj),nekoliko stotina skulptura, koje se danas nalaze u muzejima Ivana Meštrovića u Splitu i u Zagrebu. Na tom spisku darova nema skulpture „Povijest Hrvata“, što znači da Republika Hrvatska ne može da potražuje nešto što nije njeno, niti da je potražuje putem sukcesije.

Drugo.Zakon oosnovama svojinskopravnih odnosa bi se eventualnom tražiocu iz inostranstva isprečio na putu svojim članom 28.

Naime, skulptura je više od 80 godina na teritoriji dvorskog kompleksa na Dedinju, savesni držaocisu bili Karađorđevići, a nakon nacionalizacije SR Srbija (danas Republika Srbija) preko nadležne institucije, niko se, do 2015. godine, i najave gospođe Rimac, nije pojavio da traži skulpturu i eventualno ospori pravo svojine Srbiji na sudu. Dakle, naša zemlja je savesni držalac više decenija, u slučaju da se ne može dokazati i zakonita državina. Održaj za sticanje prava svojine nad pokretnom stvari je za savesnog i zakonitog držaoca 3 godine, a za držaoca koji je samo savestan 10 godina. I u jednom i u drugom slučaju skulptura pripada Republici Srbiji po pravu održaja.

Skulptura ako nije prodata, nije ni ukradena, jer je data dobrovoljno. Kako skulptura nije bila predmet ostavinske rasprave nakon smrti Ivana Meštrovića ni sami naslednici je ne mogu tražiti jer im nije preneto pravo svojine nad skulpturom, ni eksplicitno, ni implicitno. Skulptura je nakon Meštrovićeve smrti postala praktično RES NULLUS (stvar bez vlasnika), jer nije poklonjena SR Hrvatskoj, niti je pravo svojine preneto na naslednike. Održaj je upravo i smišljen zbog ovakvih situacija u praksi.

U Hrvatskoj se skulptura „Povijest Hrvata“ u više identičnih primeraka nalazi u mnogim javnim institucijama. Prva se od 1970. godine, nalazi ispred Rektorata sveučilišta u Zagrebu. Druga se nalazi u Ateljeu Meštrović u Zagrebu. Treća je od 1978. godine u Splitu u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika kao gipsani odlivak. A četvrta je u Pitsburgu, u SAD, kao poklon Hrvatske svom rasejanju. Dakle u Beogradu se nalazi peti primerak. Postavlja se pitanje po čemu je beogradska skulptura toliko posebna pa baš nju treba vratiti u Hrvatsku, kada postoje kalupi za livenje skulpture u Zagrebu potpuno identični beogradskoj skulpturi. Treba naglasiti da je sam Meštrović zabranio izlivanje svojih skulptura nakon svoje smrti, međutim, samo onih koje je poklonio narodu (dakle nije je poklonio SR Hrvatskoj jer su pravljene njene kopije).

U slučaju da inicijativa gospođe Rimac bude prihvaćena u Srbiji i skulptura bude data, onima kojima očito ne pripada, postavlja se pitanje šta je sledeće na redu? Eksponati iz Muzeja Ive Andrića ili možda urna Nikole Tesle?

*diplomirani pravnik