Sreda, 17.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Bitka za Nedićevu imovinu

Naslednici traže restituciju 40 ari i tri kuće u Zemunskom parku, placeve u Vrtlarskoj ulici i 15 hektara zemlje u Grockoj
Bitka za Nedićevu imovinu
Факсимил Решења о конфискацији имевине „одбеглог народног непријатеља Милана Недића”, које је 31. јануара 1946. донео Народни срески суд за Трећи реон града Београда

Manje je poznato u javnosti da su dvojica rođene braće generala Milana Nedića, predsednika kolaboracionističke vlade Srbije za vreme nemačke okupacije, Boško i Milutin, pre više godina sudski rehabilitovani. Međutim, da bi moglo da se pređe na glavno porodično pitanje, odnosno povraćaj imovine braće Nedić koja im je oduzeta posle Drugog svetskog rata, prethodno mora da bude okončana i rehabilitacija predsednika tobožnje „vlade narodnog spasa”. Doduše, ni u tom slučaju nije sigurno da bi imovina bila vraćena, ako je verovati tvrdnjama direktora Agencije za restituciju.

Samo Dačić odgovorio na pismo
Potomci Milana Nedića su 2006. tražili da dobiju njegove posmrtne ostatke, kako bi bio sahranjen u porodičnoj grobnici.– Tražili smo od Ministarstava unutrašnjih poslova i pravde, kao i od tadašnjeg predsednika vlade Vojislava Koštunice, da nam se kaže gde su posmrtni ostaci i da nam ih predaju. Odgovorio nam je samo Ivica Dačić i to nekoliko godina kasnije, u vreme kada je on bio ministar policije. Napisao nam je da MUP nema podatke gde se nalaze ostaci generala Nedića. 

Po rečima Strahinje Sekulića, ova institucija samostalno primenjuje i sprovodi u delo Zakon o vraćanju imovine i obeštećenju, odnosno donosi odluke u skladu sa zakonskim odredbama.

– Zahtev porodice Nedić postoji, on je primljen u agenciji, ali o njegovoj sadržini ne bi bilo korektno da govorim, jer je postupak u toku. Mi ne utvrđujemo da li je neko bio ratni zločinac ili nije, ali smo dužni da ustanovimo, ako postoji sumnja, da li je neko bio pripadnik okupacionih snaga. Ako jeste, onda ne može da se vrati imovina – naglašava Sekulić, koji nije želeo da precizira detalje. Milan Nedić, kao saradnik okupatora, uklapa se u tu kategoriju.

Aleksandar Nedić, praunuk Boška Nedića, rođenog brata Milana Nedića, odbija da poveruje u mogućnost da Agencija za restituciju i njen direktor mogu da ospore zahtev za restituciju imovine porodice Nedić, ukoliko sudski proces za rehabilitaciju bude okončan pozitivno.

Prema njegovim rečima, Srpska liberalna stranka (koja je u međuvremenu rasformirana i sada se zove Srpski liberalni savet, SLS) nije podnela zahtev za rehabilitaciju generala da bi porodica Nedić došla do imovine, nego da bi „istina o Milanu Nediću izašla na videlo”.

– SLS je veoma srećan što se nagoveštava da će nadoknada imovine koja je oduzeta Jevrejima tokom Drugog svetskog rata biti vraćena. SLS je, podsećam, još 2006, kada je naš poslanik u parlamentu bio akademik Nikola Milošević, podneo predlog zakona da se Jevrejima vrati imovina konfiskovana od 1941. do 1944, ali i ona koja je oduzeta jevrejskim porodicama koje su od 1948. do 1953. otišle za Izrael – podseća generalov praunuk.

Braća Nedić, Milan, Boško i Milutin, posedovali su zajednički celu zgradu i plac u Nemanjinoj ulici, gde se sada nalazi novi objekat Narodne banke Srbije. U njihovom posedu je bilo oko 40 ari Zemunskog parka i tri kuće koje se nalaze u Zemunskom parku i dan-danas. Preko puta Zemunskog parka je Vrtlarska ulica, koja je, kako tvrde naslednici, praktično cela bila u posedu braće Nedić, kao njihovi placevi. Imali su i 15 hektara zemlje u Grockoj, gde je Milan Nedić i rođen.

Imovina Milana Nedića popisana je u testamentu koji je general napisao uoči odlaska na front, gde je bio zapovednik Vardarske divizije u Aprilskom ratu. „Ja polazim u rat sutra 3. aprila 1941. godine. Gospod Bog neka blagoslovi našu vojsku, naš narod i majku Srbiju. Ne znam kakve ću junačke sreće biti i da li ću se iz rata živ vratiti, zato sa svojom imovinom činim ovakvu raspodelu...”, zapisao Nedić 2. aprila 1941, samo četiri dana pre početka invazije Hitlerove Nemačke na Jugoslaviju. Dokument je sastavljen 2. aprila 1941, i overen je u tadašnjoj Upravi grada Beograda.

Komentari31
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.