Trčanje među atrakcijama Pariza
Od našeg izveštača
Pariz – U zaleđu najpoznatijeg simbola Pariza – Ajfelovog tornja, na trgu Trokadero, smeštenom na suprotnoj obali Sene, učesnike 40. Pariskog maratona dočekivali su volonteri. Oni su na punktu za okrepljenje, 30 kilometara od starta trke, oznojenim i zadihanim trkačima dodavali flašice sa vodom, banane, kriške pomorandži, limuna…
Na blagoj uzbrdici sa koje se pruža nezaboravni pogled na metalnu konstrukciju visoku 324 metra, dodatno ih je motivisao ritam džez-rok orkestra. Crni pevač hrapavim glasom, poput Berija Vajta, pevao je na francuskom jeziku čuvene Elvisove i Džegerove hitove, usput pozdravljajući maratonce.
Na Pariskom maratonu 75 odsto trkača bili su muškarci, staza se protezala kroz pet arondismana (okruga), trka je putem TV signala prenošena u 187 država, a podeljeno je 3,2 tone banana za okrepljenje, 482.112 boca vode i 412.500 kocki šećera
Aplauz, povici „napred” i imena brojnih nacionalnosti bili su zabava za posmatrače naslonjene na ogradu, one osobe koje su ponekad nepromišljeno pretrčavale široki bulevar nazvan po američkom predsedniku Džonu Kenediju, čime su ometale maratonce. Jedina „publika” čiji zadatak u nedelju nije bio da bodri sportiste već da omogući bezbedno istrčavanje staze dugačke 42.195 metara bili su policajci u plavim uniformama.
Atmosferu uoči 40. Šnajder elektrik Pariskog maratona i u drugim delovima Grada svetlosti nije mogla da zaobiđe senka terorističkih napada iz novembra prošle godine kada je nastradalo 130 osoba. U okolini piramide, u srcu Luvra, šetali su vojnici u kompletnoj opremi, sa pištoljima za pojasevima i puškama dugih cevi u rukama. Po trojica njih, međutim sa osmehom, pristajali su da se nađu u kadru selfija armije turista. Isti prizor mogao je da se vidi i na pojedinim metro stanicama.
Od 1976. od kada se organizuje maraton u Gradu svetlost samo 1991. godine nije trčano zbog rata u Zalivu
U televizijskim i novinskim izveštajima danima uoči trke nezaobilazno pitanje za direktora maratona Edoarda Kasinjola bilo je ono o bezbednosti. Uz pojašnjenje da su održavani redovni sastanci sa nadležnim organima, njegov argument da nema razloga za strah bio je i da je od 57.000 učesnika 22.000 njih stiglo iz inostranstva.
I svi oni mogli su da nađu svoje ime upisano na velikom grafitu na zidu hale sportskog sajma gde je organizovana podela startnih brojeva.
Zahvaljujući aplikaciji i haštagu #parismarathon na društvenim mrežama ove godine bila je omogućena onlajn povezanost trkača u vreme dok su još trenirali ali i na samoj stazi. To je pomoglo i da se zavede što preciznija statistika: 75 odsto trkača bilo je muškog pola; staza se protezala kroz pet arondismana (okruga); trka je putem TV signala prenošena u 187 država; podeljeno je 3,2 tone banana za okrepljenje, 482.112 boca vode, 412.500 kocki šećera...
Mnogi atletičari koji su istrčali Njujorški, Londonski i maratone u svojim zemljama, složili su se da je ovaj u Parizu jedinstven. Kako je pojasnio Stiv, Amerikanac iz Vašingtona, sama činjenica da se startuje na Bulevaru Šanzelize u blizini Trijumfalne kapije, da se trči dokovima Sene, preko trga Konkord, pored crkve Noterdam i Muzeja Orsej, jeste fantastična.
A učesnica koja je prvi put na Pariskom maratonu, Maja iz Slovenije, najavila je da će za dve nedelje biti i u Beogradu, ali na stazi polumaratona.
– Moraću da se se odmorim od Pariza – rekla je Maja, po zanimanju grafička urednica.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


